NEW SCH ALBUM IS HERE!
DOWNLOAD
http://www.mediafire.com/
Monday, October 14, 2013
Monday, September 12, 2011
Saturday, April 11, 2009
Sunday, March 16, 2008
NEW NEW NEW!!!
UPRAVO SMO IZDALI 8 DVD-a ARHIVSKOG VIDEO MATERIJALA SNIMLJENOG "KOZNAKAKO". TU SU VIDEO SNIMKE GRUPE SCH JOS OD RANIH RADOVA IZ 84. GODINE DO DANAS. SVAKI DVD SADRŽI NEKIH 70 MINUTA MATERIJALA KOJI UKLJUCUJE KONCERTE, RAZGOVORE, TV PREZENTACIJE, CLIPOVE ITD. DODATNE INFORMACIJE NADJITE U RUBRICI "BUY DVD" NA OVOM WEBSITE-U.
WE HAVE JUST RELEASED 8 DVDs OF SCH ARCHIVE MATERIAL RECORDED "NOMATTERHOW", WITH A LOT OF VARIOUS STUFF DATED FROM EARLY DAYS 19 84 UNTIL NOWDAYS. GIGS, INTERVIEWS, TV PROMOTIONS, REHEARSALS...
SO, DON'T HESITATE AND HURRY UP TO BUY IT. EVERY DVD CONTAINS APPROXIMATELY 70 MINUTES OF VIDEO. REFER TO "BUY DVD" SECTION OF THIS WEBSITE.
WE HAVE JUST RELEASED 8 DVDs OF SCH ARCHIVE MATERIAL RECORDED "NOMATTERHOW", WITH A LOT OF VARIOUS STUFF DATED FROM EARLY DAYS 19 84 UNTIL NOWDAYS. GIGS, INTERVIEWS, TV PROMOTIONS, REHEARSALS...
SO, DON'T HESITATE AND HURRY UP TO BUY IT. EVERY DVD CONTAINS APPROXIMATELY 70 MINUTES OF VIDEO. REFER TO "BUY DVD" SECTION OF THIS WEBSITE.
Tuesday, January 29, 2008
Wednesday, November 07, 2007
RECENZIJA ALBUMA SCH - DANCE (Preuzeto sa www.terapija.net)
SCH: Dance (Polikita Records, 2007)
Uz Andriju "Zar i ti sine bildaš?", jedan od najoriginalnijih (ako i ne najbolji) BiH album ove godine...
Igrom slučaja (a možda i zaslugom) do nas je došao novi studijski album kultnih sarajevskih SCH. Pod paskom 'muzika za noge, tekstovi za glavu' Teno je bosanski genije čega god da se prihvati. U ovom slučaju bolji je od Suicide, D.A.F., Cabaret Voltaire, Psychic TV i Borghesie koje mediji nisu nikad uzeli zdravo za gotovo (eh, Kraftwerk, Throbbing Gristle, Neubauten, The Young Gods još su uvjek neuhvatljivi). Uvijek je tu bila nekakva čudna sfera. Da, to je to! 70 minuta uživanja albuma, što je velika rijetkost, barem na ovim našim 'regionalnim' područjima. Ovo je djelo koje će kroz određeno vrijeme prepoznati i svijet.
Sa paralelno objavljenim alter/noise-rock "Live in Zagreb 26.4.1990" (za Slušaj najglasnije), pojavio se i novi studijski rad SCH što je njihovo 11. diskografsko ostvarenje. Kao što sam naslov govori, riječ je o plesnoj electro-dance glazbi čije je korijenje duboko zaraslo još od perioda sredine '70-tih naovamo. Album doslovce prolazi kroz sve važnije segmente elektronske dance scene pri čemu su po karakterističnom SCH stilu vješto izbjegnute sve hibridne komercijalne zamke. Sedam pjesama je pjevano na engleskom jeziku, naravno (Teno četiri, a Azra Inajetović tri naslova), dok su tri instrumentali. Osim Tene, tekstove su napisali Rida (dva naslova), Cvijaxo, Sandra i njihov web master Sasha koji je u Americi (svi po jedan naslov). Instrumentarij koji se koristi je vrlo minoran - gitara, kompjuter, ritam mašina i klavijature, ali to nije nikakva loša stvar jer su napravljene sjajne skladbe, sve bolja jedna od druge. Produkcijski odlično. Fućkam bedake koji bi ovo producirali ovak' ili onak'... važna je glazba i poruka. To je sjajno, John Peel bi odmah napravio session sa SCH, na žalost pokojnika više nema, a nema nikoga tko bi osim Zdenka Franjića ovaj iznimno kreativan rad plasirao u svijet. Šteta. Velika. S glazbenog područja, album ravan "Odbrana i poslednji dani" Idola! Pravi retrospektivni pogled u ex-historiju s naglaskom na budućnost.
Album počinje sa skladbom "City" koja je tipičan jednostavni electro-body znamenitih D.A.F. (i stari i obnovljeni) gdje pjeva Azra kao i u sljedećoj "Fly" koja spaja spomenutu referencu s elementima gitarističkog Talking Heads iz vremena albuma "Fear Of Music" i "Remain In Light" (a i "Speaking In Tongue"). Što li zbog njenog lijepog i šarmantno obojenog glasa ili fine plesne elektronike pune jednostavnih zamisli, ovo su dvije veoma radiofonične electro/gothic-rock pjesme. No, naredna "Great scrutinizer" s vokalom samog Tene već poseže u mračniji i sofisticiraniji dio elektronike (Nitzer Ebb i Pankow primjerice), dok je zavodnički osmijeh naoko lagane 'muzičice' italo-disca, novog romantizma i electro-popa u 12 minuta dugačkoj "Reality show" pravi odgovor na kurentne TV bedastoće za ispiranje mozga. On ovdje pjeva istančanim 'nosnim' glasom izvrgujući ruglu sve znane medijske gluposti kojima se hrani žuti tisak i pripadajuća milijunska publika, da bi u drugom instrumentalnom dijelu kompozicije potpuno ušao u pravi Kraftwerk manir sa sjajnom melodijsko/ eksperimentalnom spregom velikih majstora. Bravo!!! To bi trebalo objaviti kao singl i spot. Sjajna stvar. (možda i najbolja stvar cijelog albuma). "Shivering lap" je pjesmica koja na electro-pop način '80-tih (Joy Division, rani Depeche Mode, Soft Cell, Beograd, Nitzer Ebb...) donosi uzbudljiv tekst o teškim emotivnim nesrazmjerima koje je otpjevao Teno uz Ridin popratni vokal. Instrumental "Europa galante" je vrlo dobar plesni glazbeni komad koji može poslužiti za špice, najave radio emisija, reklame... gdje je spojeno nekoliko vrsnih elektronskih izvođača u jednu plesnu karakteristiku - glazba mora govoriti više od teksta. Bez obzira na dvije i pol (skoro tri) decenije skupljanja lp ploča i rada na glazbenoj sceni, zaista nemam pojma s kim bi to usporedio. To je tako jednostavna, a istovremeno i sjajno komplicirana skladba. Kada sam preslušavao album, supruga me pitala, kuhajući ručak, šta to tako dobro izlazi iz zvučnika. Ma, fenomenalni funk-rock-electro/techno. Ima ljudi koji nikad nisu slušali niti funk, niti elektroniku, a da im se ovo sviđa. Sjajno. (asocijacije mogu sezati od James Brown, New Order do wah-wah Hendrixa, veoma složenih Kraftwerk konfiguracija i još koječega), "Let's pray", možda i najvažnija stvar na albumu sjedinjuje savršeno dobro posložene sintagme SCH - šizofreniju, minimalizam, tekst od kojeg se poludi ili ostane zdrav u glavi i odličan završni dub koji predstavlja pravi odgovor autora kako treba koristiti jednostavni i smrtno dosadni zvuk reggae ritma i sveprisutne psihodelične atmosfere. Još jedan plus za album.
Zadnji dio albuma su veličanstveni instrumentali "Ein Bosniches requiem" (industrial) i sjajni 13 minuta dugački instrumentalni gitaristički psycho-trance "Our enemy goes to hell" koji je savršeno dobro oružje trenda u kome su SCH dali do znajna da itekako mnogo znaju podariti bilo kom žanru. Ti majke, u životu (Joco Plazek), nisam čuo na svim partijanama ovako fenomenalan eksplicitni i istovremeno sofisticirani plesni naboj. Sjajna stvar!
Spomenuti instrumental "Ein Bosniches requiem" prikazuje SCH u odličnom aranžerskom industrial obliku gdje uz repetativni, hipnotički moćan ritam popraćen s gitarskim riffovima i solo dionicama sadrži i sitan zvuk 'nijemog' zbora u posljednjem, odvojenom dijelu kompozicije. Posljednji broj, gothic-balada "Cradlesong" je netipičan za ovaj elektronski album jer je odsviran samo na dvije električne gitare uz pratnju Azrinih vokala.
O kvaliteti ovog albuma ne vrijedi previše govoriti, dovoljno je reći genijalno! Bravo SCH!
U ovom izdanju SCH treba pod hitno doći u Hrvatsku i promovirati album, bilo gdje.
Ovo je genijalno! Bravo Bosanci!
Skroz jednostavno, veoma sofisticirano i genijalno. Oni znaju da se obraćaju samo pravim slušateljima i umjetnicima zanata. Bez brige, uspjeli ste u tome!
Naslovi: 1.City, 2.Fly, 3.Great scrutinizer, 4.Reality show, 5.Shivering lap, 6.Europa galante (instr.), 7.Let's pray, 8.Ein Bosniches requiem (instr.), 9.Our enemy goes to hell, 10.Cradlesong 
Igrom slučaja (a možda i zaslugom) do nas je došao novi studijski album kultnih sarajevskih SCH. Pod paskom 'muzika za noge, tekstovi za glavu' Teno je bosanski genije čega god da se prihvati. U ovom slučaju bolji je od Suicide, D.A.F., Cabaret Voltaire, Psychic TV i Borghesie koje mediji nisu nikad uzeli zdravo za gotovo (eh, Kraftwerk, Throbbing Gristle, Neubauten, The Young Gods još su uvjek neuhvatljivi). Uvijek je tu bila nekakva čudna sfera. Da, to je to! 70 minuta uživanja albuma, što je velika rijetkost, barem na ovim našim 'regionalnim' područjima. Ovo je djelo koje će kroz određeno vrijeme prepoznati i svijet.
Sa paralelno objavljenim alter/noise-rock "Live in Zagreb 26.4.1990" (za Slušaj najglasnije), pojavio se i novi studijski rad SCH što je njihovo 11. diskografsko ostvarenje. Kao što sam naslov govori, riječ je o plesnoj electro-dance glazbi čije je korijenje duboko zaraslo još od perioda sredine '70-tih naovamo. Album doslovce prolazi kroz sve važnije segmente elektronske dance scene pri čemu su po karakterističnom SCH stilu vješto izbjegnute sve hibridne komercijalne zamke. Sedam pjesama je pjevano na engleskom jeziku, naravno (Teno četiri, a Azra Inajetović tri naslova), dok su tri instrumentali. Osim Tene, tekstove su napisali Rida (dva naslova), Cvijaxo, Sandra i njihov web master Sasha koji je u Americi (svi po jedan naslov). Instrumentarij koji se koristi je vrlo minoran - gitara, kompjuter, ritam mašina i klavijature, ali to nije nikakva loša stvar jer su napravljene sjajne skladbe, sve bolja jedna od druge. Produkcijski odlično. Fućkam bedake koji bi ovo producirali ovak' ili onak'... važna je glazba i poruka. To je sjajno, John Peel bi odmah napravio session sa SCH, na žalost pokojnika više nema, a nema nikoga tko bi osim Zdenka Franjića ovaj iznimno kreativan rad plasirao u svijet. Šteta. Velika. S glazbenog područja, album ravan "Odbrana i poslednji dani" Idola! Pravi retrospektivni pogled u ex-historiju s naglaskom na budućnost.
Album počinje sa skladbom "City" koja je tipičan jednostavni electro-body znamenitih D.A.F. (i stari i obnovljeni) gdje pjeva Azra kao i u sljedećoj "Fly" koja spaja spomenutu referencu s elementima gitarističkog Talking Heads iz vremena albuma "Fear Of Music" i "Remain In Light" (a i "Speaking In Tongue"). Što li zbog njenog lijepog i šarmantno obojenog glasa ili fine plesne elektronike pune jednostavnih zamisli, ovo su dvije veoma radiofonične electro/gothic-rock pjesme. No, naredna "Great scrutinizer" s vokalom samog Tene već poseže u mračniji i sofisticiraniji dio elektronike (Nitzer Ebb i Pankow primjerice), dok je zavodnički osmijeh naoko lagane 'muzičice' italo-disca, novog romantizma i electro-popa u 12 minuta dugačkoj "Reality show" pravi odgovor na kurentne TV bedastoće za ispiranje mozga. On ovdje pjeva istančanim 'nosnim' glasom izvrgujući ruglu sve znane medijske gluposti kojima se hrani žuti tisak i pripadajuća milijunska publika, da bi u drugom instrumentalnom dijelu kompozicije potpuno ušao u pravi Kraftwerk manir sa sjajnom melodijsko/ eksperimentalnom spregom velikih majstora. Bravo!!! To bi trebalo objaviti kao singl i spot. Sjajna stvar. (možda i najbolja stvar cijelog albuma). "Shivering lap" je pjesmica koja na electro-pop način '80-tih (Joy Division, rani Depeche Mode, Soft Cell, Beograd, Nitzer Ebb...) donosi uzbudljiv tekst o teškim emotivnim nesrazmjerima koje je otpjevao Teno uz Ridin popratni vokal. Instrumental "Europa galante" je vrlo dobar plesni glazbeni komad koji može poslužiti za špice, najave radio emisija, reklame... gdje je spojeno nekoliko vrsnih elektronskih izvođača u jednu plesnu karakteristiku - glazba mora govoriti više od teksta. Bez obzira na dvije i pol (skoro tri) decenije skupljanja lp ploča i rada na glazbenoj sceni, zaista nemam pojma s kim bi to usporedio. To je tako jednostavna, a istovremeno i sjajno komplicirana skladba. Kada sam preslušavao album, supruga me pitala, kuhajući ručak, šta to tako dobro izlazi iz zvučnika. Ma, fenomenalni funk-rock-electro/techno. Ima ljudi koji nikad nisu slušali niti funk, niti elektroniku, a da im se ovo sviđa. Sjajno. (asocijacije mogu sezati od James Brown, New Order do wah-wah Hendrixa, veoma složenih Kraftwerk konfiguracija i još koječega), "Let's pray", možda i najvažnija stvar na albumu sjedinjuje savršeno dobro posložene sintagme SCH - šizofreniju, minimalizam, tekst od kojeg se poludi ili ostane zdrav u glavi i odličan završni dub koji predstavlja pravi odgovor autora kako treba koristiti jednostavni i smrtno dosadni zvuk reggae ritma i sveprisutne psihodelične atmosfere. Još jedan plus za album.
Zadnji dio albuma su veličanstveni instrumentali "Ein Bosniches requiem" (industrial) i sjajni 13 minuta dugački instrumentalni gitaristički psycho-trance "Our enemy goes to hell" koji je savršeno dobro oružje trenda u kome su SCH dali do znajna da itekako mnogo znaju podariti bilo kom žanru. Ti majke, u životu (Joco Plazek), nisam čuo na svim partijanama ovako fenomenalan eksplicitni i istovremeno sofisticirani plesni naboj. Sjajna stvar!
Spomenuti instrumental "Ein Bosniches requiem" prikazuje SCH u odličnom aranžerskom industrial obliku gdje uz repetativni, hipnotički moćan ritam popraćen s gitarskim riffovima i solo dionicama sadrži i sitan zvuk 'nijemog' zbora u posljednjem, odvojenom dijelu kompozicije. Posljednji broj, gothic-balada "Cradlesong" je netipičan za ovaj elektronski album jer je odsviran samo na dvije električne gitare uz pratnju Azrinih vokala.
O kvaliteti ovog albuma ne vrijedi previše govoriti, dovoljno je reći genijalno! Bravo SCH!
U ovom izdanju SCH treba pod hitno doći u Hrvatsku i promovirati album, bilo gdje.
Ovo je genijalno! Bravo Bosanci!
Skroz jednostavno, veoma sofisticirano i genijalno. Oni znaju da se obraćaju samo pravim slušateljima i umjetnicima zanata. Bez brige, uspjeli ste u tome!
Naslovi: 1.City, 2.Fly, 3.Great scrutinizer, 4.Reality show, 5.Shivering lap, 6.Europa galante (instr.), 7.Let's pray, 8.Ein Bosniches requiem (instr.), 9.Our enemy goes to hell, 10.Cradlesong
ocjena albuma [1-10]: 10
horvi // 27/10/2007
diskografija
- Cassette SCH (1988)
- During Wartime (1989)
- White Music: Two Ways To German Art & Work Discipline (1991)
- The Gentle Art Of Firing (1995)
- During Wartime... Again (1999)
- VRIL (2002)
- Eat This! (2004)
- Deluge And After (2006)
- Only Cunts Don't Fear The Rain (2006)
- Live in Zagreb 26.4.1990. (2007)
- Dance (2007)
RECENZIJA ALBUMA SCH - LIVE (preuzeto sa www.terapija.net)
![[ ]](https://lh3.googleusercontent.com/blogger_img_proxy/AEn0k_tjjhQUDFBMuZ319SCEsqI-bJdwvc8g1u6QJuDdKigIbBWArdAX70M8lSpZYpgMH7p5Cj6uroElJhlsEMFKRtbA4qcL2u392wEPmAHonuhSQAWXUuyaALoqLog=s0-d)
Kultni sarajevski sastav nakon podužeg vremena objavio je svoj nosač zvuka, a riječ je o zapisu s koncerta održanog 24.6.1990. u zagrebačkoj Galeriji Studentskog centra. Tom prilikom sastav su činili Erak Petar (bas), Rida Attarashani (bubnjevi), Sveto Ignjatović (synth, noises) i Teno (gitara i vokali). U ovoj fazi rada SCH su bili striktno orijentirani na sirovi alternativni post-punk zvuk s naglašenim noise i industrial fragmentima uz teški i opako tromi kotrljajući ritam. Domaća scena tada je obilovala sa vrlo sličnim rock izvođačima (Sexa i Brujači mi prvi padaju u sjećanje) koji su shodno tome utjecali na poplavu novog underground zvuka, te su se počeli rađati bandovi poput Šumski, Ha-Det-Bra, Achtung Dichtung, Neurotische Keruzo...
Onome tko nikada nije slušao SCH teško će iz ovih mojih redaka shvatiti o kakvom sjajnom sastavu i o kakvoj glazbi je riječ. Prvenstveno se radi o ekspresivnoj, teškoj i vrlo provokativnoj originalnoj post-punk/ eksperimental/ industrial glazbi koja u sebi sadrži mnoštvo elemenata tadašnjih (i nekadašnjih) alternativnih ikona - od Throbbing Gristle, Laibach, The Birthday Party do Einsturzende Neubauten, Test Department i gitarskih noise tretmana poput Butthole Surfers, Sonic Youth, Scratch Acid, Gang Of Four... Njihova glavna osobina su dugački repetativni bubnjarski ritmovi poput koračnice podebljani gitarskom distorzijom praktički jednog te istog hipnotičkog akorda uz dodatak raznih efekata proizvedenih na synthu, a nešto od toga otprilike danas ostvaruju Viva Glorio u jednom sasvim drukčijem i daleko plesnijem indie-rock okružju. Vokalno, Teno je vrlo originalnog jednostavnog izraza i postoje mnoge sličnosti sa bivšim pjevačem Krankenhausa - Lažnim.
Tekstovi su u ono vrijeme bili krajnje provokativni, politički obojeni i angažirani u svim segmentima, te su govorili o vojski, špijunima, komunistima, partiji i raznim socio-političkim sferama na vrlo sofisticiran način. Dvije skladbe su otpjevane na engleskom, a tri na hrvatskom (bosanskom) jeziku.
Sjajan dokumentaran zapis iznimno hrabrog i provokativnog sastava koji je govorio o stvarima za koje se nekad streljalo ili robijalo na Golom Otoku.
Naslovi: 1.Kad se svrši sve, 2.The day when I was born, 3.Ne dozvoli da zaboravim, 4.Master, 5.Partija naša
Ocjena (1-10): 9
Web: www.sch.ba
E-mail: info@sch.ba
Horvi
Sunday, October 28, 2007
SCH - DANCE album lyrics
CITY
There is a city
It's shaped like a man
The people are beautiful
Decorated brightly
Whatever you want, this is the place
Not very useful, so why bother?
A barren land
A wasteland
A wasteful man
Here is the city
It's shaped like a man
A barren land
A wasteland
A wasteful man
There's no smoke
There's no fire
Dust on dust
Dust on dust
Dust on dust
Turning to dust
This is a shape, it came from nothing
The shape is gone
The shape remains
Essential words beautiful
What is gone doesn't remain
No time living
At the source of the waters
These wells are deep, infinte
Words: RIDA
FLY
Empty yourself and drink
Don't count the drops
This is forever and ever water
You came down
And down came the ladder
You could go up
Up the ladder
From A to B, from B to C
Evolution is no mystery
Fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, bye
Earth goodbye
Best to swim
Be an ocean
Your body is old
You are still young
Thinking, knowing , believeing
This was mud, this is now colour
Fly, fly over the ocean
Here's the ladder
Here are your wings
Fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, bye
Earth goodbye
Fly, fly over the ocean
Words: RIDA
GREAT SCRUTINIZER
Oh you who did these dreadful deeds
Spreading this fatal poison
Wait and see
Find me there on the top of the Hill
Where everyone will gather one day to pay the bill!
Come along to feel the taste of blood
Your own blood and flesh
Swallow the spirit of your filthy fathers
Bitter saps and bones of you dirty sons
GREAT, GREAT RECOGNIZER
THE MAIN SCRUTINIZER
Well, lay your body down
O you bloody weed FEEL THE PAIN!
The Great Recognizer will come with his solution
He'll bring for you the final resolution
Now will you cry for mercy
Now will you cry for help
O you bloody weed feel the pain
It's all in vain, all in vain, NO HELP!
GREAT, GREAT RECOGNIZER
THE MAIN SCRUTINIZER
Words: TENO
LET'S PRAY
We share the same gene
Breathing air one for all
We share common spirit
Every sip and every mouthful
Let's pray
Let's pray
Let's pray
To find a way
We are of the same bone
Noble noble precious blood
Fill the common heart of Yana
Young meat the only manna
Let's pray
To find a way
Let's pray
To survive next day
Let's pray
Let's pray
Let's pray
To live one more day
We are of the same blood
Hot noble precious blood
Common spirit in the head
Let's swallow last piece of the bread
We are of the same bone
Breathing air one for all
Feel the common heart of Yana
Young meat the only manna
Let's pray
Let's pray
Let's pray
To find a way
Let's pray
Hoka hey
Let's try to survive
Next day
Let's pray
Anyway
Let's try to survive
One more day
Words: TENO
REALITY SHOW
Starvation is a nice thing
It keeps you fit, it keeps thin
For your lover, for your kin
For the cover of the magazin
You can do what you want to me
Beat me, fuck me, piss me
You don't even have to pay me
Just le'me be "somebody"
Mutilation is a cool thing
For good look down in the city
At the pab or with the friends
With the bodies and the fans
Humiliation is so good
For my ego this's the food
Food for my people, for my land
Just give me that mediocrity disneyland
Mutilation is a cool thing
For good look down in the city
In the street or with the friends
With the bodies and the fans
Humiliation is so good
For my ego this's the food
Food for my people, for my land
Just give me that mediocrity disneyland
Words: CVIJAXO
SHIVERING LAP
Ten thousand days i wasted
A thousand deadborn hope so far
But without them i'd never found
My wanton way into you heart
Ten thousand loveless nights
Thousands words wasted so far
But you'd never know
How fruitful your solitudes are
Trice in Poland, once in my arms
All the things that made you smile
Whitout them could i ever trace down
Honey tearmarks from you ample eyes
Calling you, calling you "my love"
Letting things keep falling apart
Tracking down honey tearmarks
All the way to you shivering lap
Whispering, whispering "my love"
Letting thing rise from ashes and mud
Kissing you, licking your honey tearmarks
All the way to you shivering lap
A blond drag-queen with sticky face
Traumkugel and the dull spleen of the bass
All the things that getting me mired
Into the grids of her every desire
Calling you, calling you "my love"
Letting things keep falling apart
Tracking down honey tearmarks
All the way to you shivering lap
Whispering, whispering "my love"
Letting thing rise from ashes and mud
Kissing you, licking your honey tearmarks
All the way to you shivering lap
Words: SASHA
CRADLESONG
I've found the rainbow
I reached the hights
We've been together we are each other's lights
And from a lullaby you've come
Made me sleep safe and sound
You stayed on in my dreams making silence make a sound
Oh my dearest dearest dreams
If you were not all so real
Then i wouldn't have the stars
Colour, music i would never feel
Words: SANDRA
There is a city
It's shaped like a man
The people are beautiful
Decorated brightly
Whatever you want, this is the place
Not very useful, so why bother?
A barren land
A wasteland
A wasteful man
Here is the city
It's shaped like a man
A barren land
A wasteland
A wasteful man
There's no smoke
There's no fire
Dust on dust
Dust on dust
Dust on dust
Turning to dust
This is a shape, it came from nothing
The shape is gone
The shape remains
Essential words beautiful
What is gone doesn't remain
No time living
At the source of the waters
These wells are deep, infinte
Words: RIDA
FLY
Empty yourself and drink
Don't count the drops
This is forever and ever water
You came down
And down came the ladder
You could go up
Up the ladder
From A to B, from B to C
Evolution is no mystery
Fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, bye
Earth goodbye
Best to swim
Be an ocean
Your body is old
You are still young
Thinking, knowing , believeing
This was mud, this is now colour
Fly, fly over the ocean
Here's the ladder
Here are your wings
Fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, fly, bye
Earth goodbye
Fly, fly over the ocean
Words: RIDA
GREAT SCRUTINIZER
Oh you who did these dreadful deeds
Spreading this fatal poison
Wait and see
Find me there on the top of the Hill
Where everyone will gather one day to pay the bill!
Come along to feel the taste of blood
Your own blood and flesh
Swallow the spirit of your filthy fathers
Bitter saps and bones of you dirty sons
GREAT, GREAT RECOGNIZER
THE MAIN SCRUTINIZER
Well, lay your body down
O you bloody weed FEEL THE PAIN!
The Great Recognizer will come with his solution
He'll bring for you the final resolution
Now will you cry for mercy
Now will you cry for help
O you bloody weed feel the pain
It's all in vain, all in vain, NO HELP!
GREAT, GREAT RECOGNIZER
THE MAIN SCRUTINIZER
Words: TENO
LET'S PRAY
We share the same gene
Breathing air one for all
We share common spirit
Every sip and every mouthful
Let's pray
Let's pray
Let's pray
To find a way
We are of the same bone
Noble noble precious blood
Fill the common heart of Yana
Young meat the only manna
Let's pray
To find a way
Let's pray
To survive next day
Let's pray
Let's pray
Let's pray
To live one more day
We are of the same blood
Hot noble precious blood
Common spirit in the head
Let's swallow last piece of the bread
We are of the same bone
Breathing air one for all
Feel the common heart of Yana
Young meat the only manna
Let's pray
Let's pray
Let's pray
To find a way
Let's pray
Hoka hey
Let's try to survive
Next day
Let's pray
Anyway
Let's try to survive
One more day
Words: TENO
REALITY SHOW
Starvation is a nice thing
It keeps you fit, it keeps thin
For your lover, for your kin
For the cover of the magazin
You can do what you want to me
Beat me, fuck me, piss me
You don't even have to pay me
Just le'me be "somebody"
Mutilation is a cool thing
For good look down in the city
At the pab or with the friends
With the bodies and the fans
Humiliation is so good
For my ego this's the food
Food for my people, for my land
Just give me that mediocrity disneyland
Mutilation is a cool thing
For good look down in the city
In the street or with the friends
With the bodies and the fans
Humiliation is so good
For my ego this's the food
Food for my people, for my land
Just give me that mediocrity disneyland
Words: CVIJAXO
SHIVERING LAP
Ten thousand days i wasted
A thousand deadborn hope so far
But without them i'd never found
My wanton way into you heart
Ten thousand loveless nights
Thousands words wasted so far
But you'd never know
How fruitful your solitudes are
Trice in Poland, once in my arms
All the things that made you smile
Whitout them could i ever trace down
Honey tearmarks from you ample eyes
Calling you, calling you "my love"
Letting things keep falling apart
Tracking down honey tearmarks
All the way to you shivering lap
Whispering, whispering "my love"
Letting thing rise from ashes and mud
Kissing you, licking your honey tearmarks
All the way to you shivering lap
A blond drag-queen with sticky face
Traumkugel and the dull spleen of the bass
All the things that getting me mired
Into the grids of her every desire
Calling you, calling you "my love"
Letting things keep falling apart
Tracking down honey tearmarks
All the way to you shivering lap
Whispering, whispering "my love"
Letting thing rise from ashes and mud
Kissing you, licking your honey tearmarks
All the way to you shivering lap
Words: SASHA
CRADLESONG
I've found the rainbow
I reached the hights
We've been together we are each other's lights
And from a lullaby you've come
Made me sleep safe and sound
You stayed on in my dreams making silence make a sound
Oh my dearest dearest dreams
If you were not all so real
Then i wouldn't have the stars
Colour, music i would never feel
Words: SANDRA
Thursday, October 18, 2007
Gostovanje u radiju 202
Danas 18.10. Teno gostuje u radiju 202 u emisiji Centralni zatvor. Emisija pocinje u 15,30 sati.
Live streaming www.radio202.ba
Live streaming www.radio202.ba
Wednesday, October 03, 2007
START RECENZIJA ALBUMA "DANCE"
Evo nove novcate recenzije iz STARTA BIH. Zasad je samo čovjek u STARTU imao priliku čuti novi album. Drugim novinama jos nismo dostavili materijal. A valjda ćemo...
Klikni na sliku da pročitaš!
Klikni na sliku da pročitaš!
Wednesday, January 31, 2007
TENO (SCH) BREAKS HIS GUITAR
CONCERT SCH - NOVI ROCK, LJUBLJANA 87'
CLICK ON THE LINK: http://www.youtube.com/watch?v=kciPiTOW_Z8
CLICK ON THE LINK: http://www.youtube.com/watch?v=kciPiTOW_Z8
Friday, January 05, 2007
HERE ARE SOME REVIEWS AND INTERVIEWS IN ENGLISH
reviews: http://www428.pair.com/skenders/recenzijeen.html
interviews: http://www428.pair.com/skenders/interviewsen.html
reviews: http://www428.pair.com/skenders/recenzijeen.html
interviews: http://www428.pair.com/skenders/interviewsen.html
Thursday, August 03, 2006
Monday, June 19, 2006
NEW SCH ALBUM
NOVI SCH ALBUM JE IZASAO!
"SAMO SE PIZDA NE BOJI KISE"
Lista pjesama:
Znamo sve
Djevojke su gole
Tablete
Oh sto je to tako
Back to the ussr
Nasa pjesma
Baying cur
You stab me in the back
It's midnight
The day we'd met each other again
Early morning
He takes my "something" three times a day from 6 to 11
Act 1
Bonus:
Narodnjak
"Only Cunts Don't Fear the Rain" is out!
Songs:
Znamo sve
Djevojke su gole
Tablete
Oh sto je to tako
Back to the ussr
Nasa pjesma
Baying cur
You stab me in the back
It's midnight
The day we'd met each other again
Early morning
He takes my "something" three times a day from 6 to 11
Act 1
Bonus:
Narodnjak
Wednesday, June 14, 2006
Monday, June 05, 2006
Monday, May 29, 2006
Wednesday, May 10, 2006
INFO MAGAZIN - RECENZIJA DELUGE AND AFTER
Ljudi pisu recenzije, iznose razne dojmove.
Evo jos jedne koju je napisao Mirza Gazibegovic
Objavljeno u INFO MAGAZINU br. 100, maj/svibanj 2006.
Kliknuti na fotku, a onda zumirati do razine citljivosti.
Evo jos jedne koju je napisao Mirza Gazibegovic
Objavljeno u INFO MAGAZINU br. 100, maj/svibanj 2006.
Kliknuti na fotku, a onda zumirati do razine citljivosti.
Friday, April 14, 2006
Thursday, March 30, 2006
SCH UZIVO NA 202
Radio 202 pokrenuo je jedinstven projekt na prostorima BiH, ali i šireg regiona.
U pitanju je emisija “Uživo na 202”, koja pruža mogućnost alternativnim bendovima i samostalnim muzičarima da svoj rad predstave UŽIVO u programu Radija 202 Sarajevo.
Bendovi i muzičari nastupat će uživo iz Studija 2 Muzičke produkcije JSBiH, uz veoma kvalitetne tehničke i produkcijske uvjete.
Uz prisustvo publike u samom studiju, kompletan projekt dobija i koncertni karakter.
Emisija će se emitirati uživo svakog drugog četvrtka, od 18:00 do 19:00 h.
Premijerno emitiranje emisije će biti 6. 4. 2006. godine, a čast da budu prvi gosti imat će sarajevski bend SCH, koji će promovirati svoj novi album “Deluge&After”.
Radio 202 poziva sve novinare da na pravi način proprate ovaj jedinstveni projekt i svojim prisustvom pomognu u ostvarivanju zajedničkog cilja – konačne obnove muzičke scene u BiH.
Zahtjevi za akreditiranje primaju se do 3. 4. 2006. godine, putem e -maila:
sale202@rtvfbih.ba
demo202@rtvfbih.ba
http://www.radio202.ba/emisije_det.asp?em=49
SCH POZIVA FANOVE I PRIJATELJE DA DODJU NA OVAJ SHOW.
ZAINTERESIRANI SE MOGU JAVITI NA NAS OFICIJELNI MAIL KAKO BI IM
POMOGLI DA SE UVRSTE NA GEST-LISTU JER JE BROJ LJUDI U PUBLICI
OGRANICEN NA 50-70 OSOBA. NAKON POPUNJENJA PREDVIDJENOG BROJA
PRISUTNIH, VISE NECE BITI MOGUCE UCI U TV STUDIO.
VIDIMO SE!
NASTUP MOZETE PRATITI I PREKO INTERNETA.
KLIKNITE NA DONJI LINK.
http://www.radio202.ba
Radio 202 pokrenuo je jedinstven projekt na prostorima BiH, ali i šireg regiona.U pitanju je emisija “Uživo na 202”, koja pruža mogućnost alternativnim bendovima i samostalnim muzičarima da svoj rad predstave UŽIVO u programu Radija 202 Sarajevo.
Bendovi i muzičari nastupat će uživo iz Studija 2 Muzičke produkcije JSBiH, uz veoma kvalitetne tehničke i produkcijske uvjete.
Uz prisustvo publike u samom studiju, kompletan projekt dobija i koncertni karakter.
Emisija će se emitirati uživo svakog drugog četvrtka, od 18:00 do 19:00 h.
Premijerno emitiranje emisije će biti 6. 4. 2006. godine, a čast da budu prvi gosti imat će sarajevski bend SCH, koji će promovirati svoj novi album “Deluge&After”.
Radio 202 poziva sve novinare da na pravi način proprate ovaj jedinstveni projekt i svojim prisustvom pomognu u ostvarivanju zajedničkog cilja – konačne obnove muzičke scene u BiH.
Zahtjevi za akreditiranje primaju se do 3. 4. 2006. godine, putem e -maila:
sale202@rtvfbih.ba
demo202@rtvfbih.ba
http://www.radio202.ba/emisije_det.asp?em=49
SCH POZIVA FANOVE I PRIJATELJE DA DODJU NA OVAJ SHOW.
ZAINTERESIRANI SE MOGU JAVITI NA NAS OFICIJELNI MAIL KAKO BI IM
POMOGLI DA SE UVRSTE NA GEST-LISTU JER JE BROJ LJUDI U PUBLICI
OGRANICEN NA 50-70 OSOBA. NAKON POPUNJENJA PREDVIDJENOG BROJA
PRISUTNIH, VISE NECE BITI MOGUCE UCI U TV STUDIO.
VIDIMO SE!
NASTUP MOZETE PRATITI I PREKO INTERNETA.
KLIKNITE NA DONJI LINK.
http://www.radio202.ba
DELUGE AND AFTER new album introduction
And after the deluge, SCH
'Music is the one incorporeal entrance into higher worlds of knowledge which comprehends mankind, but which mankind cannot comprehend.'
BEETHOVEN
Almost 12 months following on from the release of their perfect last album Eat This, Sarajevo’s SCH deliver a new crucial piece of work, entitled Deluge And After. The executive summary goes like this: this is an intimate, multi-layered, confident and, above all, honest and CONSCIOUS artefact, further affirmation of their track record, and yet another huge leap forward; considering SCH were always a few light years ahead of its surroundings, this easily places them on another planet altogether. Yep, it’s that good.
The exhibits then.
The album is called Deluge And After. After the deluge? And after the deluge? What beyond the deluge? Life after the deluge? And after the deluge - SCH? Like some sturdy insect which survives a universal nuclear war, this Sarajevo-based band demonstrates such resilience, longevity and power of regeneration and magnetism that there is no doubting its permanence following the inevitable, imminent, longed-for deluge; which is why this CD should be placed in a few time capsules, buried deep with a few mythic maps as guide to the spot, so that the surviving insects of the future may listen to it as they develop into people, in the essence sense. SCH of course is not of this time, in the same measure it is, and never mind the environment that spawned it. And to underline what’s been said many a time before, this environment isn’t really worthy of SCH. Maybe after the deluge then.
Furthermore, this digital bearer of sounds is naturally and carefully wrapped in yet another exceptional SCH package: a disturbingly beautiful combo of deep green and mauve shades, complete with slip-case, a package whose simplicity denotes confidence and strength of idea, as well as irreverence towards ‘likeability’, after all this is from another, far superior planet. SCH never serve just a music CD, but rather intermittently tender a sliver of higher consciousness and life, so their anti-design aesthetic comes as no surprise.
And at the heart of it...
Your player’s laser beam will first hit the opening ‘Near You’: a pulsating slow rhythm beating to the sound of a pure heart, out-of-this-world vocals, and a semi-traditional melody, straight from the book of lullabies of some lost people, now deep in the ocean’s bowels, or perhaps a lovely eulogy to the marriage of the sun and moon. Or something. The lilting is interrupted by an agitated-calm guitar, which stretches, springs and wails, ripping shaky life light from every binary block.
Relentlessly, heart continues to pulsate in 'Not Too Often', which starts off like the embodiment of a disturbed, contemplative lunar, pre-sleep state, suddenly spilling out, after a moment of conscious twisting, into a decisive moment of self-remembering and triumph over daydreams, while the thumping heart-bass ushers in a motoric guitar and waves of synth melodies, the very image of the sun rising, and the peace that brings.
The sun follows us on the road to the Maltese town of 'Imdina', where the trippy near krautrock almost analogue melody (played, not programmed) heralds the stylised vocals and the confident words telling the tale of a personal pilgrimage and cleansing. The simple yet mature and almost hymn-like melody (that’s hymn is in football chant more like), together with the guitar coda and the plink plonk synths which take us to some far off far eastern future land, gently brings us back to life.
From Imdina we drive at ‘130’ straight into another atmosphere, similar yet different, the explosion of accumulated regenerative pilgrim energy. This is the rhythm of an adrenalinised heart, wedding the brain, the body, the essence, feeling, and sensing. The four-to-the-floor is enveloped in a trancey carpet of sound that rises and rises around you and inside you, driving on and on and on, stopping now and then at stations called funky guitar, early Underground Resistance techno-jazz motifs and bubbling synth lines, and the sound of contemporary German techno a la Kompakt ili Kanzelramt. You can listen, and you can dance, uncommon.
Then it’s the colossal ’Long Night at Roxy’, certainly the ‘heart’ of the album, and a near 30-minute juggernaut of unfolding sound, from the seemingly simple archetypal electronic base into a delicately assembled infinity of wild vibrations, a mosaic of sound collages that spin the head into a dark ecstasy of the dancefloor. The interplay between the various layers of the track is very intuitive, so much so it’s hard to unpeel the coating (very rare in today’s quantised world), so that all you hear is the total sum, inviting and sucking you in like some sonic Bermuda triangle. Conceptualised as a fragment of a DJ set, '...Roxy' is Technics, E, lasers, sweaty bodies, smoke, Dervish-like dance rapture, and torn psychedelic guitar strings, a relentless set that storms on, despite the occasional indications the whole thing might just collapse at any moment, crashing into an earthquake of electronic thunder of bass and FX. This is some twisted out-there techno, built by a man both renaissance and cosmic.
The album closes with the threesome of 'Karim 1-3', set to the elegiac lyric of Darko Cvijanovic (credited with 3 out of the album’s 4 texts). A treated female vocal, like the echo of a breeze, flows over mono-synth loop, taking us down with it, sliding down on some giant, slippery spiral, going deep underground. ‘Karim 2’, built out of the same blocks and not so, is yet another, more disturbed in-between world, the spiral (now a big digger ripping into the earth) throwing us into the dark and unknowable world of ‘Karim 3’, before the sudden deadly silence hits us. The earth under us trembles, breaks and splits open, as though swallowing all our misery whole. Worthy of the subject matter.
The end.
In some ideal imaginary world, this album would be the soundtrack to our lives, but we may be content just to know that this space of ours can provide such objective music, far from the blind eyes of those who dwell here. But then his is music for the conscious elite (while being anything but elitist), and the others can die in their ignorance and a diet of local musical pap, the kind of crap that has us slamming every next CD into the toaster in sheer pitying frustration and disbelief in the face of such overwhelming unconscious and stupidly opportunistic arrogance as displayed by local knobshiner bands and drywank artists; fact: put them all together in a blender and the result wouldn’t come anywhere near this gem of an album. Armed with the latest SCH gem, you glance at the heap of useless and offensive local musical releases and the only thing you can think is: bah!
And if SCH inspires unease and discomfort, well where does it say that rock (in its cosmic, mythic sense) should be comfortable and easy? SCH is not sonic wallpaper for in-and-out dipping into while you thumb away on the Playstation, but objective and crucial music. This latest album is again a reminder that SCH’s sound is based both in the past, towards which it stands with equal respect and irreverence, as well as in the fantastic future, one in which people are whole and omnipotent. This future, if not quite within reach, is at least clearly intimated in their music. After the deluge, such a future may even be come to be, and then, its soundtrack will be ready in the shape of this and previous SCH releases. Best listened to in the dark, while you pray for this very future. Superhuman.
SCH – Deluge and after (Buybook 2005)
Contains:
Near You
Not Too Often
Imdina
130
Long Night at Roxy
Karim
Karim 2
Karim 3
Duration: A pleasant 78 minutes. Then press repeat.
'Music is the one incorporeal entrance into higher worlds of knowledge which comprehends mankind, but which mankind cannot comprehend.'
BEETHOVEN
Almost 12 months following on from the release of their perfect last album Eat This, Sarajevo’s SCH deliver a new crucial piece of work, entitled Deluge And After. The executive summary goes like this: this is an intimate, multi-layered, confident and, above all, honest and CONSCIOUS artefact, further affirmation of their track record, and yet another huge leap forward; considering SCH were always a few light years ahead of its surroundings, this easily places them on another planet altogether. Yep, it’s that good.
The exhibits then.
The album is called Deluge And After. After the deluge? And after the deluge? What beyond the deluge? Life after the deluge? And after the deluge - SCH? Like some sturdy insect which survives a universal nuclear war, this Sarajevo-based band demonstrates such resilience, longevity and power of regeneration and magnetism that there is no doubting its permanence following the inevitable, imminent, longed-for deluge; which is why this CD should be placed in a few time capsules, buried deep with a few mythic maps as guide to the spot, so that the surviving insects of the future may listen to it as they develop into people, in the essence sense. SCH of course is not of this time, in the same measure it is, and never mind the environment that spawned it. And to underline what’s been said many a time before, this environment isn’t really worthy of SCH. Maybe after the deluge then.
Furthermore, this digital bearer of sounds is naturally and carefully wrapped in yet another exceptional SCH package: a disturbingly beautiful combo of deep green and mauve shades, complete with slip-case, a package whose simplicity denotes confidence and strength of idea, as well as irreverence towards ‘likeability’, after all this is from another, far superior planet. SCH never serve just a music CD, but rather intermittently tender a sliver of higher consciousness and life, so their anti-design aesthetic comes as no surprise.
And at the heart of it...
Your player’s laser beam will first hit the opening ‘Near You’: a pulsating slow rhythm beating to the sound of a pure heart, out-of-this-world vocals, and a semi-traditional melody, straight from the book of lullabies of some lost people, now deep in the ocean’s bowels, or perhaps a lovely eulogy to the marriage of the sun and moon. Or something. The lilting is interrupted by an agitated-calm guitar, which stretches, springs and wails, ripping shaky life light from every binary block.
Relentlessly, heart continues to pulsate in 'Not Too Often', which starts off like the embodiment of a disturbed, contemplative lunar, pre-sleep state, suddenly spilling out, after a moment of conscious twisting, into a decisive moment of self-remembering and triumph over daydreams, while the thumping heart-bass ushers in a motoric guitar and waves of synth melodies, the very image of the sun rising, and the peace that brings.
The sun follows us on the road to the Maltese town of 'Imdina', where the trippy near krautrock almost analogue melody (played, not programmed) heralds the stylised vocals and the confident words telling the tale of a personal pilgrimage and cleansing. The simple yet mature and almost hymn-like melody (that’s hymn is in football chant more like), together with the guitar coda and the plink plonk synths which take us to some far off far eastern future land, gently brings us back to life.
From Imdina we drive at ‘130’ straight into another atmosphere, similar yet different, the explosion of accumulated regenerative pilgrim energy. This is the rhythm of an adrenalinised heart, wedding the brain, the body, the essence, feeling, and sensing. The four-to-the-floor is enveloped in a trancey carpet of sound that rises and rises around you and inside you, driving on and on and on, stopping now and then at stations called funky guitar, early Underground Resistance techno-jazz motifs and bubbling synth lines, and the sound of contemporary German techno a la Kompakt ili Kanzelramt. You can listen, and you can dance, uncommon.
Then it’s the colossal ’Long Night at Roxy’, certainly the ‘heart’ of the album, and a near 30-minute juggernaut of unfolding sound, from the seemingly simple archetypal electronic base into a delicately assembled infinity of wild vibrations, a mosaic of sound collages that spin the head into a dark ecstasy of the dancefloor. The interplay between the various layers of the track is very intuitive, so much so it’s hard to unpeel the coating (very rare in today’s quantised world), so that all you hear is the total sum, inviting and sucking you in like some sonic Bermuda triangle. Conceptualised as a fragment of a DJ set, '...Roxy' is Technics, E, lasers, sweaty bodies, smoke, Dervish-like dance rapture, and torn psychedelic guitar strings, a relentless set that storms on, despite the occasional indications the whole thing might just collapse at any moment, crashing into an earthquake of electronic thunder of bass and FX. This is some twisted out-there techno, built by a man both renaissance and cosmic.
The album closes with the threesome of 'Karim 1-3', set to the elegiac lyric of Darko Cvijanovic (credited with 3 out of the album’s 4 texts). A treated female vocal, like the echo of a breeze, flows over mono-synth loop, taking us down with it, sliding down on some giant, slippery spiral, going deep underground. ‘Karim 2’, built out of the same blocks and not so, is yet another, more disturbed in-between world, the spiral (now a big digger ripping into the earth) throwing us into the dark and unknowable world of ‘Karim 3’, before the sudden deadly silence hits us. The earth under us trembles, breaks and splits open, as though swallowing all our misery whole. Worthy of the subject matter.
The end.
In some ideal imaginary world, this album would be the soundtrack to our lives, but we may be content just to know that this space of ours can provide such objective music, far from the blind eyes of those who dwell here. But then his is music for the conscious elite (while being anything but elitist), and the others can die in their ignorance and a diet of local musical pap, the kind of crap that has us slamming every next CD into the toaster in sheer pitying frustration and disbelief in the face of such overwhelming unconscious and stupidly opportunistic arrogance as displayed by local knobshiner bands and drywank artists; fact: put them all together in a blender and the result wouldn’t come anywhere near this gem of an album. Armed with the latest SCH gem, you glance at the heap of useless and offensive local musical releases and the only thing you can think is: bah!
And if SCH inspires unease and discomfort, well where does it say that rock (in its cosmic, mythic sense) should be comfortable and easy? SCH is not sonic wallpaper for in-and-out dipping into while you thumb away on the Playstation, but objective and crucial music. This latest album is again a reminder that SCH’s sound is based both in the past, towards which it stands with equal respect and irreverence, as well as in the fantastic future, one in which people are whole and omnipotent. This future, if not quite within reach, is at least clearly intimated in their music. After the deluge, such a future may even be come to be, and then, its soundtrack will be ready in the shape of this and previous SCH releases. Best listened to in the dark, while you pray for this very future. Superhuman.
SCH – Deluge and after (Buybook 2005)
Contains:
Near You
Not Too Often
Imdina
130
Long Night at Roxy
Karim
Karim 2
Karim 3
Duration: A pleasant 78 minutes. Then press repeat.
DELUGE AND AFTER novi album
I NAKON POTOPA - SCH
Sadrži:
Near You
Not Too Often
Imdina
130
Long Night at Roxy
Karim
Karim 2
Karim 3
Trajanje: Ugodnih 78 minuta. A poslije repeat.
"Glazba je jedini nekorporalni ulaz u višu sferu svijesti, onu koja shvaća ljudsku vrstu, ali koju ljudi ne mogu shvatiti." (Beethoven)
Dvanaest (manje-više) kalendaraskih mjeseci nakon savršenstva posljednjeg albuma Eat This!, sarajevska skupina SCH nam podaruje novo, i svima nam jako potrebno, djelo Deluge And After. Sažetak je sljedeći: ovo je intimno, slojevito-jednostavno, sigurno i nadasve iskreno i SVJESNO djelo, afirmacija dosada postignutog, i ogroman korak naprijed, a s obzirom da je SCH svakako par svjetlosnih godina ispred njegova okruženja, ovaj album ih jednostavno stavlja na drugu planetu. Da, toliko dobro.
Idemo redom.
Album se zove Deluge And After. Poslije potopa? I poslije potopa? Šta poslije potpopa? Stanje poslije potopa? I poslije potopa - SCH? Poput insekta koji preživljava univerzalni nuklearni rat, ovaj Sarajevski sastav pokazuje takvu istrajnost i moć regeneracije i magnetizma da se ne može sumnjati u njegov nastavak i nakog neizbježnog, imanentnog, i željnog potopa; zato ovaj CD treba staviti u nekoliko vremenskih kapsula, dobro sakriti, možda ostaviti putokaze negdje, kako bi svi preživjeli insekti budućnosti imali šta slušati dok sazrijevaju u ljude, u esencijalnom smislu te riječi. SCH naravno nije od ovoga vremena onoliko koliko i jeste, isto tako (tj. pogotovo) sredine. I kao što je rečeno mnogo puta do sada, ova sredina baš i nije dostojna jednoga SCH. Možda nakon potopa, dakle.
Dalje, sam nosač zvuka (kako se nekada zvalo) je naravno pažljivo upakiran u još jedan iznimni SCH paket: uznemirujuće lijepa kombinacija tamno zelene i bordo boje, komplet sa slipcase-om, to je paket čija jednostavnost odaje sigurnost, čvrstoću ideje, ali i nemar prema dopadljivosti, jer ovo ipak dolazi sa druge, mnogo superionije planete. SCH, naravno, ne prave samo muzičke CD, već nam svako malo serviraju komad više svijesti i života, pa onda ni ne čudi njihova anti-dizajn estetika kompletnog proizvoda.
A sada sama srž.
CD laser će vam prvo pročitati 'Near You': pulsirajući spori ritam čistoga srca, izvan-zemaljsko pjevanje, i semi-tradicionalna melodija, poput možda ljubavne uspavanke nekog izgubljenog naroda, sada negdje na dnu oceana, ili ljubavne eulogije u trenutku vjenčanja mjeseca i sunca. Ili tako nešto. Uljuljavanje prekida agitantno-smirena gitara koja se isteže, proteže, zavija, čupajući drhtavu životnu svjetlost iz svakog digitalnog blokića zapisa.
Bez predaha u radu srca nastavlja 'Not Too Often', koja počinje kao otjelotvorenje nemirnog kontemplativnog lunarnog pred-sna stanja, prelamajući se, nakog kratkog svjesnog previranja, u metaforično katarzično donošenje odluke, odlučne samospoznaje i pobjede nad dnevnim snovima, dok bass u ritmu otkucaja srca priziva motoričnu gitaru i valove synth melodija, sama slika rađanja sunca i mira kojeg donosi.
Sunce nas prati i na našem putu u sjenoviti malteški grad 'Imdina', gdje nam tripovska krautrockerska, skoro-analogna synth melodija (odsvirana, ne programirana) uvodi stilizirani vokal koji nam propovijeda sigurnim jezikom o jednom ličnom hodočasću i pročisćenju, a gdje nas opet jednostavna ali zrela i slojevita zamalo-himnična melodija (himnična možda više u stadionskom smislu), zaključno sa lijepom gitarskom kodom i povratkom jednostavnih tema iščupanih sa nekog futurističkog dalekog istoka, ljulja i mazi natrag u javu.
Iz Imdine nas ravni ritam '130' vodi u drugu atmosferu, sličnu, ali ipak različitu, poput iznenadne eksplozije akumulirane i regenerirane energije nakon hodočasća. To je ritam ubrzanog adrenaliziranog srca, spoj mozga, tijela, esencije, "osjećaja" i osjećaja. Motorični ritam prelama škripa trance 'tepih-zvuka' koji raste i raste oko vas i u vama, i vozi i vozi, a na usputnim stanicama naskoče, tu i tamo, funk gitara, rani Underground Resistance techno-jazz motivi i synth linije, i zvuk suvremenog njemačkog techna poput Kompakt ili Kanzleramt. I sluša se i pleše se, rijetkost.
Slijedi kolosalna 'Long Night at Roxy', svakako 'centralna' točka albuma i skoro 30-minutno odmotavanje zvuka, od prividno jednostavne arhetipske elektronske baze u delikatno složenu beskonačnost divljih vibracija, mozaik zvučnih kolaža od kojih vam se glava zavrti u tamnoj ekstazi plesnoga podija. Međuigra raznih dijelova pjesme veoma je intuitivna, toliko da je teško razlučiti slojeve same stvari (što je velika rijetkost u ravno-kvantiziranoj glazbi današnjice), sve što čujete jeste cjelina koja vas mami i usisava poput Bermudskog trokuta. Koncipirana kao fragment jednoga DJ seta, '...Roxy' jeste Technics, Ecstasy, laseri, oznojena tijela, dim, derviški plesni zanos, i psihodelija poderanih gitarskih žica, set koji ne posustaje niti jednoga trena, bez obzira na povremeni nagovještaj totalnoga raspada, da biste na tom podiju iznenada osjetili zemljotres elektronske grmljavine basova i efekata. Ovo je tamo-negdje-frikovski techno, spravljen rukama čovjeka, istovremeno i renesansni i kozmički.
Album zatvara triptih pjesama 'Karim 1-3', po elegičnom tekstu Darka Cvijanovića (potpisnika 3 od 4 teksta na ovom albumu). Tretirani ženski vokal, poput eha povjetarca, prosipa se preko odsviranog loop-a mono-synth-a, i poput velike klizave spirale uvodi nas u prvi podzemni krug. Spiralni dojam se nastavlja u pjesmi Karim 2, izgrađenoj na istim temeljima, ali opet udaljavajući nas od njih dovoljno daleko, u mnogo nemirnije stanje, da bi nas u trećem polukrugu spirala (sada više bušilica koja duboko ore tlo) spustila negdje u tamno i nepoznato, a onda nas iznenada ostavila u samrtnoj tišini. Zemlja vam pod nogama zadrhti, potom popuca i raspori se, i kao da sasvim proguta i svu tugu. Dostojno teme.
Kraj.
U nekom imaginarnom idealnom svijetu, ovo bi bila zvučna kulisa naših zivota, no zadovoljimo se možda i činjenicom da ipak prava 'objektivna' glazba ovoga prostora živi slobodno u ovom komadu plastike, daleko od slijepih očiju i gluhih ušiju njegovog stanovništva. I možda je i bolje da je tako, jer ovo je zvuk namijenjen svjesnoj eliti (a da pritom nije elitistički), a ostali neka crknu u neznanju svom. Za sve njih kažemo: jedina prava želja koju u nama izaziva svako novo izdanje neke tamo tzv. domaće produkcije jeste da takav (i sve te) CD diskove ubacimo u tostere umjesto u plejere, u nevjerici i blagoj sažaljivoj frustraciji pred takvom nesvjesnom i debilno-opurtunističnom arogancijom tzv. domaćih stvaralaca, koji svi zajedno u blenderu ne bi mogli napraviti niti jedan djelić ovog diska. SCH CD u ruci, pogledate hrpu nepotrebnih i nadasve uvrjedljivih glazbenih ostvarenja naših 'scena' i jedino što možete pomisliti jeste: pih! Ako u vama, nevjernicima, SCH izaziva neku nelagodu i neugodnost, razmislite ponovno, jer kada je i gdje je to itko rekao da 'rock' (u onom nordijskom, kosmičkom, mitskom smislu) treba da bude udoban i pitak? SCH nije zvučna zidna tapeta za usputno slušanje dok igrate playstation, već objektivna i važna glazba.
Ovaj naš album iznova podsjeća na činjenicu da je SCH zvuk ujedno nov i utemeljen kako u prošlosti, prema kojoj se odnosi sa jednakim respektom i nipodaštavanjem, tako i u jednoj fantastičnoj budućnosti, u kojoj je čovjek potpun i svemoguć, a prema kojoj se odnosi sa dužnim strahopostovanjem. Ta je budućnost, ako već ne nadohvat ruke, barem jasno nagovještena u ovom djelu. Poslije potopa se ona možda i bude realizirala, a tada će, kao što rekosmo, njen glazbeni soundtrack biti spreman u obliku ovog, i svih ostalih, djela SCH.
Najbolje slušati u potpunom mraku, dok se molite za tu istu budućnost. Superhuman.
SCH – Deluge and after (Buybook 2005)Sadrži:
Near You
Not Too Often
Imdina
130
Long Night at Roxy
Karim
Karim 2
Karim 3
Trajanje: Ugodnih 78 minuta. A poslije repeat.
Saturday, March 11, 2006
U PETAK 3.2.2006. GOSTUJEM NA BHT
U EMISIJI KOJU ZOVU "IN-PULS".
EMISIJA JE KOLAZNOG TIPA I POCINJE
U 17,25 h. REPRIZA JE VALJDA ISTE
VECERI U NEKO DOBA
(ne znam kad. pogledajte tv raspored).
BIT CE MALO PRICE I JEDNA
NOVA SKLADBICA NA PLAYBACK.
ETO, PA BUJRUM!
za one koji bi BHT program gledali preko
satelita, tu je informacija kako nastimati
satelitsku antenu, ba:
Satelit: Hot Bird 2
Transponder: 61
Pozicija: 13 stepeni E (Istoèno)
Frekvencija 11.938 MHz
Polarizacija: Horizontalna
Symbol rate: 27.500
FEC: 3/4
Sistem enkripcije: VIACCESS 2.5
Transponder: 61
Pozicija: 13 stepeni E (Istoèno)
Frekvencija 11.938 MHz
Polarizacija: Horizontalna
Symbol rate: 27.500
FEC: 3/4
Sistem enkripcije: VIACCESS 2.5
Friday, March 10, 2006
An interesting review of FLS 3 song (FANTASTIC LOVE SONG no. 3) has been posted in the guestbook. The reveiew was written by Roger Grund in London and it inspired me to make this song avaliable for download. You are welcome to read the review and download the song. Enjoy the music.
Here are two links for two versions of this song:
14.6.2005.
-----------------------------------------------------------------
evo tu je link koji otvara jedan svjezi interview
sa tenom, a koji je opet izazvao sstanovitu
polemiku. radi se o slovenskoj novini VECER.
mislim, novina je u redu. autor takodjer u redu.
samo su se neki sluzbenici sa slovenske juzne granice nasli uvrijedjeni zbog jedne pisljive
recenice koja kritizira odnos pojedinih granicara spram nasih ljudi koji posjecuju sloveniju.
dobrodosli su svi oni koji zele iznijeti svoje
misljenje o temi o kojoj se tamo polemizira.
najprije procitajte verziju na bosanskom, a potom posjetite njihovu stranicu i tamo upisite svoj komentar. drugi komentari se nalaze
ispod interview-a
a ovdje mozete procitati intervju na
bosanskom jeziku
15.3.2005.
donji link otvara jednu, jako lijepo i spontano napisanu recenziju EAT THIS! albuma.
vazna je tim vise sto je pisana u jedinom ozbiljnom informatickom magazinu u BiH. a ja volim informaticare. obicno se radi o racionalnim i kultiviranim ljudima. selamalejkum INFO magazin RECENZIJA.jpg 2.2.2005.
vazna je
(note: zoom in/out if needed)
DEFENDER
on spava otvorenih ociju
jak je
i uvijek budan
oprezan
uvijek tu
da pomogne
svi smo na okupu
zna
samo skupa mozemo dalje
***
svi glodjemo istu kost
uplicemo se u klupko zmija
gadnih
o noci hladna
nemamo ime
ni broj nemamo
***
niko nas nece razdvojiti
rastopiti nam krv
sve je nase
i jama i plijen
a kad svane idemo
idemo, idemo, idemo
danima
polahko napredujemo
on nas vodi
instinktom zvijeri
***
ona
siva sjena
nevidljiva
al' cujemo je
njena krv je nase tkivo
njena krv je nasa krv
ona nas takodjer vodi
veže
stozer pravi
zastitnica
poretka
muskog principa
***
sofra je na podu
zderemo rukama
meso pojedemo
kosti ne bacamo
gadjenje?
to nas jaca
mladi prate, uce
***
a nocu
uplicemo se
u klupko zmija gadnih
samrtno hladnih
potranih u povoju
29.decembar 2003.
on spava otvorenih ociju
jak je
i uvijek budan
oprezan
uvijek tu
da pomogne
svi smo na okupu
zna
samo skupa mozemo dalje
***
svi glodjemo istu kost
uplicemo se u klupko zmija
gadnih
o noci hladna
nemamo ime
ni broj nemamo
***
niko nas nece razdvojiti
rastopiti nam krv
sve je nase
i jama i plijen
a kad svane idemo
idemo, idemo, idemo
danima
polahko napredujemo
on nas vodi
instinktom zvijeri
***
ona
siva sjena
nevidljiva
al' cujemo je
njena krv je nase tkivo
njena krv je nasa krv
ona nas takodjer vodi
veže
stozer pravi
zastitnica
poretka
muskog principa
***
sofra je na podu
zderemo rukama
meso pojedemo
kosti ne bacamo
gadjenje?
to nas jaca
mladi prate, uce
***
a nocu
uplicemo se
u klupko zmija gadnih
samrtno hladnih
potranih u povoju
29.decembar 2003.
DEFENDER (english)
he sleeps open-eyed
he's strong and always aroused
always alert, always ready to help
we, we, we all keep together
we'll survive if we keep together
we'll survive, he knows
just keep together, he says
we gnaw at the same bone
weaving bodies into a ball
ball of snakes, snakes, snakes
loathsome snakes
OH, NIGHT COLD!
we got no names, we go no face
we ain't got even a number yet, no!
nobody can split us apart
delute us, our blood
all we have is here
the cave and the prey, it's here
it's all ours, my Lord
it's all, all ours
all we have is ours my Lord
we know, we know
it's him who leads us ahead
instictively like a beast
and tomorrow morning we'll move on,
move on, move on.
we gonna go go go, days and days
moving ahead, slowly moving ahead
she's a grey shadow
often heard but never seen
her blood is our body
her blood is our blood
she sticks us together, binds us together
the real protector is she
protector of "MAN'S LAW"
and order
we lay the table on the ground
devour food from our hands
MEAT WE EAT, bones never throw away
disgusting!
no no no, it makes us feel strong
stronger and stronger and stronger
youngsters follow us, they learn
at nights we sleep together
weaving like a ball of snakes
snakes nasty snakes, deadly cold
cold snakes NIPPED IN THE BUD
december 29. 2003.
he sleeps open-eyed
he's strong and always aroused
always alert, always ready to help
we, we, we all keep together
we'll survive if we keep together
we'll survive, he knows
just keep together, he says
we gnaw at the same bone
weaving bodies into a ball
ball of snakes, snakes, snakes
loathsome snakes
OH, NIGHT COLD!
we got no names, we go no face
we ain't got even a number yet, no!
nobody can split us apart
delute us, our blood
all we have is here
the cave and the prey, it's here
it's all ours, my Lord
it's all, all ours
all we have is ours my Lord
we know, we know
it's him who leads us ahead
instictively like a beast
and tomorrow morning we'll move on,
move on, move on.
we gonna go go go, days and days
moving ahead, slowly moving ahead
she's a grey shadow
often heard but never seen
her blood is our body
her blood is our blood
she sticks us together, binds us together
the real protector is she
protector of "MAN'S LAW"
and order
we lay the table on the ground
devour food from our hands
MEAT WE EAT, bones never throw away
disgusting!
no no no, it makes us feel strong
stronger and stronger and stronger
youngsters follow us, they learn
at nights we sleep together
weaving like a ball of snakes
snakes nasty snakes, deadly cold
cold snakes NIPPED IN THE BUD
december 29. 2003.
Prije par mjeseci stanovita zenska je trazila od mene
intervju za novinu zvanu MAX MAGAZIN. Po njenoj prici
bilo je prigovora na tekst od strane urednika i intervju je skracen. Neki "sporni" dijelovi su izbaceni. I to bi bilo
u redu da je takav intervju uopce objavljen. Ali nije.
Ne znam sta je u pitanju, ali mi takvo sto ide strasno na ganglije. Glupo je praviti sa nekim razgovor za novine ako taj razgovor nece biti objavljen.
ZATO LJUDI: AKO ZELITE DOBITI INTERVJU OD SCH, NAJPRIJE SE DOGOVORITE SA VASIM JEBENIM UREDNICIMA U VEZI OBJAVLJIVANJA, E DA NE TROSIMO VRIJEME I TRUD BADAVA. MENE NE ZANIMAJU VASI UNUTARNJI MEDJULJUDSKI ODNOSI. JEBITE SE, BA!
Ako se jos u svojim redakcijama niste afirmirali do razine profesionalca, onda najprije "stazirajte" godinicu-dvije
pisuci npr. o tome kako je pukla kanalizaciona cijev u Vogosci ili slicne stvari. Dok se ne uhodate, ok?
Intervju uradjen: 14.01.2004.
Ovdje je veci dio tog intervjua:
1. Prošlo je skoro godinu i pol dana od objavljivanja posljednjeg albuma SCH -a naslovljenog Vril. Mislim da je prošlo dovoljno vremena da možeš rezimirati njegov uspjeh. Koliko si zadovoljan?
Sve je u okviru ocekivanog. Danas rijetko ko kupuje originalne cd-e. Album je cijenjen, ali prodaja ide sporo.
Drugi bi na ovakvo pitanje odgovorili kako im je puko vec treci tiraz, ali lazu. Znam pouzdano da neki bandovi koji imaju cak i spotove na tv-u prodaju manje albuma nego mi. Medjutim, oni koji kupe nas album znaju da kupuju kvalitetnu stvar i ne zale novac.
2. Koliko znam, za album Vril niste snimili nijedan spot, èak ni onaj “promotivni”? Je su li razlozi finansijske ili neke druge prirode? Po tvom mišljenju, koliko su uistinu spotovi važni za prijemèivost neke pjesme kod publike?
Pa mi smo ranije bili navikli da nas drugi pozivaju da snimimo tzv. spotove ili da gostujemo na tv-u. Tako je to bilo prije. Ali prije je prije bilo i ljudi koji su se zanimali za drugacije vrste muzike pa tako i za SCH. Sad tih ljudi vise nema. Sada spot moras platiti, a meni se uopce ne placa. Moja muzika i moj rad opcenito su mozda potrebniji drugim ljudima nego meni. Zasto bih si ja placao spot? Da bih se gledao na tv-u? Sta imam od toga. Popularnost? Ne, ne razmisljam na takav nacin. Nisam bas toliko samoljubiv. I na koncu, u koju emisiju na televiziji, takvoj kakva jest, bi se dalo strpati SCH? Na neku pop-rock top listu? Pa idiotluk je i pomisliti staviti nas u takve programe. Sta bi mi radili skupa sa hrpom miseva koji se tamo pojavljuju pjevajuci pjesmice za djecu u osnovnoj skoli. Eto sama zamisli.
Znas, nudis svinjama dijamante, a sad bih jos trebao placati da oni to i uzmu
Mislim, naravno da bi nas trebalo biti na tv-u. Samo trenutno nemas emisiju koja bi svojom formom bila pogodna za SCH. Ustvari, mozda i ima neka takva emisija, ali nas tamo niko ne zove. Zove, ali rijetko. Mozda misle da spadamo u "rockere" pa tako trebamo na top liste. A za top liste smo preteski. Za cjelokupni televizijski zabavljacki image smo preteski. Nije do nas.
Televizija je OTROV. Najveci ispirac mozgova. Ali mi bi se trebali tamo pojavljivati. Stavise, to bi bilo jako korisno. Ne znam kako drugacije ocekivati da na nesto utjecemo ili da se nesto u toj TV shemi promijeni, uf!
Ponavljam, ne zbog sebeljublja, vec zbog potrebe da se ljudima pokaze kako postoje i druge stvari kojima se neko bavi, a ne samo kretenske sapunice, narodnjaci i zabavnjaci (ili razni kvazi-rockeri).
Spot je vazan svakako. Za nas ne samo kao sredstvo za promociju, vec je to dio cjelokupne kreacije.
Prije nekog vremena se jedan momak, fotograf i snimatelj, sam od sebe ponudio da nam snimi spot jer mu je to navodno izazov. Zove se Ado. I bili smo cak i poceli snimanje. Jednog dana se samo izgubio i od spota nije bilo nista. Eto vidis. Koji ga je vrag tjerao da se nudi i da ista obecava. Ali nema veze. Sad znamo da je lazov i na sudnjem danu cu svjedociti protiv njega, ha ha.
Mozda se prepao. Nije bas lahko raditi video za SCH.
3. Poslije objavljivanja albuma Gentle Art Of Firing 1995. , nekoliko godina boravio si u Pragu? Tamo si objavio i zbirku pjesama. Koliko ti je taj boravak bio znaèajan na kreativnom planu?
Da. Tamo sam bio cetiri godine. A sve je pocelo nasim odlaskom u Prag gdje smo svirali par koncerata.
Koliko je taj boravak znacajan? Pa nije taj boravak bio nesto posebno znacajan za razvoj moje kreativnosti. Ja sam vec davno prije bio formiran u tom smislu. Naravno da je svako putovanje ili izbivanje u neku ruku novi dozivljaj i to svakako djeluje pozitivno. Dobro se povremeno maknuti negdje i pogledati na stvari iz druge perspektive. To moze biti inspirativno,ne?
U samom Pragu se nisam puno bavio kreativom. Band se tada vec bio raspao i ja sam si dao jedan duuuugi odmor.
U pragu sam naprosto radio nesto drugo. U Pragu sam takodjer tutnjao. Bilo je to uzivanje.
Mogao sam tamo ostati. Ali zov sarajevske vukojebine je bio jaci, ha ha ha.
4. Sa albumom Vril, pokazao si da odlièno komuniciras sa današnjim savremenim trenutkom, moguænostima i olakšanjima koje on nosi. Šta je bilo presudno da se okreneš kompjuterskom (elektronskom) noiseu i industrialu?
Pa jedna od vaznih stvari je bila spoznaja koliko se toga korisnog moze uraditi uz pomoc kompjutera. Ustvari, apetit sam vec imao. Furao sam elektroniku i prije. Dosta sam se zapalio za rad na kompjuteru u drustvu mog prijatelja Ivana Peterlea iz Kopra. I prije toga, jos u Pragu, sam se bavio mislju da si kupim kompjuter na kojem bih snimao. Ipak, tek uz ovog Slovenca sam skuzio prave mogucnosti te tehnologije. A toga opet ne bi bilo da nije bilo Marka Brecelja koji me je u par navrata na po par mjeseci pozivao kod njih u Koper. Tamo sam prvi put koristio komp. za snimanje. I svidjelo mi se.
Zatim je dosao Mujke i iznio mi svoj plan o kupovini dovoljno dobre masine na kojoj sam kasnije uradio VRIL i jos kojesta. To je bio prijelomni trenutak.
Snimanje na kompjuteru ima i svoje mane, ali se to nekako da savladati.
6. U Sarajevu te se ne može vidjeti kao konzumenta javnog života. Zašto? I sa tim u vezi, kakav je danas tvoj style of life?
Pa sad... to je delikatno pitanje. Ja sam ti onako poprilicno sminker. Mozda zvuci paradoksalno, ali je tako. Volim i drustveni zivot, no nisam OFUCANA FACA. Nije me lahko vidjeti cesto vani. Furam se na "elitna" mjesta, sta god to znacilo. I na "elitno" drustvo. U Sarajevu i nema bas nekih elitnih mijesta. U Pragu ih je bilo.
Ipak, imam uzak krug ljudi koji mi znace i povremeno se s njima "otisnem".
Ako pak ne to, onda skroz suprotno. Ponekad izadjem u neke "rocky-barove" u kojima se osjecam opusteno, slobodno. Bez osjecaja da sam po bilo cemu drugaciji. I za tu varijantu imam nekoliko prijatelja (nisu muzicari) sa kojim se rado sastajem i cumuram. No, ni to uopce nije cesto.
Kulturni sadrzaji u gradu su NULA BODOVA i ne privlace. Vecina onog sto se nudi je ispod onog sto je mom duhu potrebno, tako da sam tu zakinut. Sarajevo je grad za penzionere i penzionerski nacin zivota. Protiv toga se ne moze nista, pa je najbolje da tako i zivim. Povuceno i podalje od javnosti. Ostajem "nedodirljiv". To nadoknadim nastupima u drugim gradovima. Zivi nastupi su dozivljaj. To vam digne adrenalin, ali tako da poslije duze vrijeme niste u stanju uzivati u drugim, polovicnim manifestacijama. A i ne nudi se nista vrijedno paznje. Ne nudi se nista sto bi se dalo svrstati u neki moj svijet.
Imam nekoliko dragih osoba i uzivam s njima biti. Definitivno nisam autist. U drustvu sam pricljiv i veseo. To mi ide pravo. Posebice kad sam inspiriran.
Nisam ja neki ufurani "guru". Dobro kontam stvari i odnosim se prema svijetu posteno koliko mogu. Ali u obicnom zivotu sam ovako vise "zenskar" i "urbani stakor". To me je u dobroj mjeri odvlacilo od rada na muzici. Moglo je te muzike biti i puno vise, a time i vise rezultata, ali sta ces...
7. Oslanjajuæi se na staru tezu: da Bošnjaci imaju dvije duše, zapadnu i istoènu. U jednom intervju, nakon objavljivanja albuma Gentle Art Of Firing, izjavio si da buduænost Bosne leži u islamskoj duši i germanskoj kièmi. Jesi li možda promijenio mišljenje?
Heh, to bi bilo super kad bi bilo izvedivo. Samo sto se i ovo islamsko i ovo germansko drugacije shvaca od onog kako sam ja mislio. Tesko je to sve objasniti u intervjuima. Zato bas i ne volim svoje intervjue. Nikad nema dovoljno prostora da se stvari objasne do kraja. A nema nista gore od krivo shvacenih ili interpretiranih izjava.
Ne mogu reci da sam promijenio misljenje, ali nista od toga. Ovo "islamsko" je sada strasno "in". Mnogi se pravo furaju na to. I nekako se stvara sve veci antagonizam. Kad sam davao tu izjavu druge su politicke okolnosti bile. Bio je jos uvijek rat. Sada su u pitanju razne politicke igre i ja ne bih zelio biti pijun u tome. Ne bih zelio ni da nasi ljudi budu taoci "velike igre" koja se igra preko nasih ledja. U ime vjere. Ali bolje da na ovom mjestu zacepim gubicu. Dosta sam rekao.
Imao sam prije iluzije da se nesto moze promijeniti, da se na nesto moze eventualno malo utjecati pa sam ponekad davao pretenciozne ili provokativne izjave, ali vec duze vrijeme mi je jasno da od toga nema nista. Nista se ne mijenja na bolje. Stvari se mogu shvatiti i ovako i onako, a to mi se bas ne svidja. Ipak, ne sikiram se puno. Cim pristanem dati intervju, racunam da to podrazumijeva i stanoviti rizik da cu biti krivo shvacen. Ali sta je tu je. Intervjui su tu da se baci malo prasine ljudima u oci. Ili da ih se malo zabavi. Nema u tome nikakve specijalne pameti. (doduse, ovaj intervju za CARPE DIEM je ispao iznenadjujuce dobro i ljudima se zaista svidio).
Postoji li naèin da se izaðe iz ove konfuzije u kojoj smo danas?
Bolje ce biti da na ovo pitanje niti ne odgovorim. Ako izlaz i postoji, trebat ce guta vremena da se izlaz i nadje. A kakve fajde od toga za nas? Za nase generacije? Sto se mene tice komotno smo mogli biti na "zelenoj grani" jos prije 30 godina. Ili i prije. Ja sam jos davno bio spreman za EU, he he he.
A i za susret sa izvanzemaljcima, ha ha.
Ma neka se svi je..
Koliko ona utièe na tebe lièno i da li sputava bend u izvedbi nekih ideja?
Pa bogami na mene to utjece jako negativno. Naravno da to sve sto se desava sputava band.
Visa kulturna i ekonomska razina znaci da je i odskocna daska visa. Onda su i uzleti i dometi visi.
Dzabe ti je da si OBER-GENIJE ako zivis u primitivnoj sredini. Slabo ces sta uraditi.
8. Prema tvom mišljenju, koje su to (društvene) bolesti današnjeg Sarajeva (ljudi u njemu)?
Ah, to je zeznuta tema.
Neke negativne osobine ljudi u Sarajevu I Bosni opcenito u najkracem su:
Sitnodusje
Pritupastost
Odsustvo osjecaja za eksperiment
Odsustvo osjecaja za sirinu
Nedostatak finih manira
Podanicki mentalitet
Inferiornost, skucenost
Grubost i sirovost
Super-ego-trip
Osjecaj velicine bez ikakvog osnova (prenapuhanost)
Siromastvo
Izuzeci naravno postoje. Neki moji prijatelji su izuzeci, npr.
Ima li bar malo “ zdravog duha”? Ima li izgleda da se u nekoj buduænosti stvori neki alternativni duh grada?
Hej, vidi ovo... Kako mozemo pricati o stvaranju nekog zdravog duha, neceg "alternativnog" u smislu kako se taj termin shvacao u, recimo, osamdesetim godinama kad su cinjenice tako neumoljivo jasne.
Nije, ba, vise bitno sta fura SCH ili neki drugi tzv. alter-umjetnici. Problem je u tome sto je danas kod nas alternativno postalo sve ono sto je drugdje NORMALNO. Ono sto mozemo nazvati NORMALNIM ZIVOTOM. Hej, ono sto se u drugim zemljama shvaca kao nesto prirodno i sasvim primjereno covjeku 21. stoljeca, kod nas je to u alternativi. A da bi ljudi bolje shvatili o cemu pricam, reci cu da u svijetu muzike, dakle u svijetu sveukupne ljudske intervencije u oblasti sklapanja tonova i sumova bilo koje vrste, alternativa zauzima mozda 0,01%. Ako i toliko. E u toj nekoj mjeri mi imamo onog NORMALNOG kod nas. I to je naprosto zanemariv procent, zar ne?
Nismo uopce u poziciji da govorimo o NADGRADNJI u umjetnickom ili znanstvenom smislu. To je samo misaona imenica.
A "alternativa" i nije dobar termin. Samo ne znam koji bi drugi termin upotrijebio, a da se dovoljno razumijemo. Ma svejedno.
9. Kakve su moguænosti za stvaranje kvalitetne muzike u SA i BiH? Ima li ljudi, koji bi mogli nešto uraditi i imali prostora za njih?
Eh, kvalitetnu muziku covjek moze raditi, da tako kazem, i u koncentracionom logoru, ako za to ima muda. Ako ima imalo ljudskog ponosa i hrabrosti. (ne mora to biti muzika. ima i drugih vaznih stvari).
Hocu reci, nije losa ekonomska situacija nesto presudno za razvoj umjetnosti. SCH je dobar primjer. Od samog pocetka rada sa SCH, jos od ranih osamdesetih, ekonomski uvjeti su bili katastrofa. Stalno neka jebada. Te nema ovog, te nema onog... Kokuzluk i eto ti. I bivalo je sve gore i gore. Ali smo ipak radili. Nismo imali nikakvu drugu satisfakciju osim umjetnicke ufuranosti. Za ovako sto morate imati nesto fanatizma i jaku potrebu da se duhovno sve vise i vise izgradjujete. I tako sve dok zivite. Jedino to vam moze dati dostojanstvo i moguci prosperitet. Bez toga ste samo sjena. Hrpa dildoa u pokretu. Dehumanizirana covjekolika kreatura.
Znas kako se kaze: PAMETNOM COVJEKU I KOMARAC JE MUZIKA.
Mene ustvari muci i ujedno plasi nesto drugo. A to je spoznaja da je ekonomski faktor mozda samo povrsina stvari. Ono sto je puno teze je slutnja koja me vodi daleko u sferu iracionalnog. Nekako mi se sve vise cini da je kod nasih ljudi u pitanju nesto skroz dublje. Da je to sama KARMA. Da oni ustvari nisu niti sposobni dati vise od sebe ili promijeniti sebe i svoje stanje. Da su grubo ograniceni. I to svojom krivicom, naravno. A ako bi bilo tako, onda ti je lahko izvesti zakljucak i odgovor na tvoje gornje pitanje.
Ne znam. Volio bih da se varam.
10. Koju muziku slušaš privatno?
Slusam dvije vrste: "teretnu" i "plesnu". Teretna za spoznaju, a plesna za tancovanje.
Muzika treba biti "sredstvo" spoznaje, a ne puka zabava. Na zalost svedena je na zabavu i ljudi je tako dozivljavaju. To siromasi duh.
Volim Bachovo "DIE KUNST DER FUGE". To je, jaranice, cista matematika. U to uplovis i vec si obisao Mlijecni put. Ne treba ti ni raketa ni nikoji vrag. To je Bachovo zadnje, nedovrseno djelo. Ma cista apstrakcija. Umro je, a da to nije dovrsio. Ima vise varijanti izvedbe ovog djela, ali ja preferiram ovu koju izvodi stutgarski komorni orkestar. U oblasti klasicne muzike to je zaista nesto. Ostali su pet kopalja iza. Gola komercijala spram toga, huh.
11. Kada možemo oèekivati sljedeæi album SCH-a i imaš li veæ sada ideju kako æe on idejno i izvedbeno izgledati?
Joooj, ne znam. Nekako sam se malo razlijenio. Ova prethodna godina mi je bila puna "dozivljaja". Nisam se bas mogao dovoljno usredotociti na rad. Ali nesto se ipak uradilo.
Nemam jos jasnu viziju kako bi taj novi album mogao izgledati, ali imam namjeru izdati album. Usao sam u neki mirnije period, a to znaci da cu vise raditi.
12. Koji su tvoji trenutni izazovi, poslovno i privatno?
Ono sto predstoji su nastupi u Zagrebu i Ljubljani 5. i 6. februara. To me onako dosta raduje.
Malo nasih miseva, bez obzira na njihovu popularnost ovdje, imaju priliku tamo svirati. Niko ih nece. Mene raduje da je SCH jos uvijek dobrodosao tamo. I to nakon svih tih godina pauziranja.
Inace, u poslovnom smislu izazov mi je da smanjim zemaljsku kuglu na velicinu klikera.
U privatnom zivotu sam upravo savladao neke izazove sto je razultiralo osjecanjem velike srece i zadovoljstva. Bilo je nesto burnih dogadjaja, nesto "vatre". Ali, MEIN GOTT, isplatilo se.
13. Kako provodiš slobodno vrijeme koje imaš?
U slobodno vrijeme vozim biciklo. To me opusta. BICIKL JE ZAKON.
Haj dosta je...
intervju za novinu zvanu MAX MAGAZIN. Po njenoj prici
bilo je prigovora na tekst od strane urednika i intervju je skracen. Neki "sporni" dijelovi su izbaceni. I to bi bilo
u redu da je takav intervju uopce objavljen. Ali nije.
Ne znam sta je u pitanju, ali mi takvo sto ide strasno na ganglije. Glupo je praviti sa nekim razgovor za novine ako taj razgovor nece biti objavljen.
ZATO LJUDI: AKO ZELITE DOBITI INTERVJU OD SCH, NAJPRIJE SE DOGOVORITE SA VASIM JEBENIM UREDNICIMA U VEZI OBJAVLJIVANJA, E DA NE TROSIMO VRIJEME I TRUD BADAVA. MENE NE ZANIMAJU VASI UNUTARNJI MEDJULJUDSKI ODNOSI. JEBITE SE, BA!
Ako se jos u svojim redakcijama niste afirmirali do razine profesionalca, onda najprije "stazirajte" godinicu-dvije
pisuci npr. o tome kako je pukla kanalizaciona cijev u Vogosci ili slicne stvari. Dok se ne uhodate, ok?
Intervju uradjen: 14.01.2004.
Ovdje je veci dio tog intervjua:
1. Prošlo je skoro godinu i pol dana od objavljivanja posljednjeg albuma SCH -a naslovljenog Vril. Mislim da je prošlo dovoljno vremena da možeš rezimirati njegov uspjeh. Koliko si zadovoljan?
Sve je u okviru ocekivanog. Danas rijetko ko kupuje originalne cd-e. Album je cijenjen, ali prodaja ide sporo.
Drugi bi na ovakvo pitanje odgovorili kako im je puko vec treci tiraz, ali lazu. Znam pouzdano da neki bandovi koji imaju cak i spotove na tv-u prodaju manje albuma nego mi. Medjutim, oni koji kupe nas album znaju da kupuju kvalitetnu stvar i ne zale novac.
2. Koliko znam, za album Vril niste snimili nijedan spot, èak ni onaj “promotivni”? Je su li razlozi finansijske ili neke druge prirode? Po tvom mišljenju, koliko su uistinu spotovi važni za prijemèivost neke pjesme kod publike?
Pa mi smo ranije bili navikli da nas drugi pozivaju da snimimo tzv. spotove ili da gostujemo na tv-u. Tako je to bilo prije. Ali prije je prije bilo i ljudi koji su se zanimali za drugacije vrste muzike pa tako i za SCH. Sad tih ljudi vise nema. Sada spot moras platiti, a meni se uopce ne placa. Moja muzika i moj rad opcenito su mozda potrebniji drugim ljudima nego meni. Zasto bih si ja placao spot? Da bih se gledao na tv-u? Sta imam od toga. Popularnost? Ne, ne razmisljam na takav nacin. Nisam bas toliko samoljubiv. I na koncu, u koju emisiju na televiziji, takvoj kakva jest, bi se dalo strpati SCH? Na neku pop-rock top listu? Pa idiotluk je i pomisliti staviti nas u takve programe. Sta bi mi radili skupa sa hrpom miseva koji se tamo pojavljuju pjevajuci pjesmice za djecu u osnovnoj skoli. Eto sama zamisli.
Znas, nudis svinjama dijamante, a sad bih jos trebao placati da oni to i uzmu
Mislim, naravno da bi nas trebalo biti na tv-u. Samo trenutno nemas emisiju koja bi svojom formom bila pogodna za SCH. Ustvari, mozda i ima neka takva emisija, ali nas tamo niko ne zove. Zove, ali rijetko. Mozda misle da spadamo u "rockere" pa tako trebamo na top liste. A za top liste smo preteski. Za cjelokupni televizijski zabavljacki image smo preteski. Nije do nas.
Televizija je OTROV. Najveci ispirac mozgova. Ali mi bi se trebali tamo pojavljivati. Stavise, to bi bilo jako korisno. Ne znam kako drugacije ocekivati da na nesto utjecemo ili da se nesto u toj TV shemi promijeni, uf!
Ponavljam, ne zbog sebeljublja, vec zbog potrebe da se ljudima pokaze kako postoje i druge stvari kojima se neko bavi, a ne samo kretenske sapunice, narodnjaci i zabavnjaci (ili razni kvazi-rockeri).
Spot je vazan svakako. Za nas ne samo kao sredstvo za promociju, vec je to dio cjelokupne kreacije.
Prije nekog vremena se jedan momak, fotograf i snimatelj, sam od sebe ponudio da nam snimi spot jer mu je to navodno izazov. Zove se Ado. I bili smo cak i poceli snimanje. Jednog dana se samo izgubio i od spota nije bilo nista. Eto vidis. Koji ga je vrag tjerao da se nudi i da ista obecava. Ali nema veze. Sad znamo da je lazov i na sudnjem danu cu svjedociti protiv njega, ha ha.
Mozda se prepao. Nije bas lahko raditi video za SCH.
3. Poslije objavljivanja albuma Gentle Art Of Firing 1995. , nekoliko godina boravio si u Pragu? Tamo si objavio i zbirku pjesama. Koliko ti je taj boravak bio znaèajan na kreativnom planu?
Da. Tamo sam bio cetiri godine. A sve je pocelo nasim odlaskom u Prag gdje smo svirali par koncerata.
Koliko je taj boravak znacajan? Pa nije taj boravak bio nesto posebno znacajan za razvoj moje kreativnosti. Ja sam vec davno prije bio formiran u tom smislu. Naravno da je svako putovanje ili izbivanje u neku ruku novi dozivljaj i to svakako djeluje pozitivno. Dobro se povremeno maknuti negdje i pogledati na stvari iz druge perspektive. To moze biti inspirativno,ne?
U samom Pragu se nisam puno bavio kreativom. Band se tada vec bio raspao i ja sam si dao jedan duuuugi odmor.
U pragu sam naprosto radio nesto drugo. U Pragu sam takodjer tutnjao. Bilo je to uzivanje.
Mogao sam tamo ostati. Ali zov sarajevske vukojebine je bio jaci, ha ha ha.
4. Sa albumom Vril, pokazao si da odlièno komuniciras sa današnjim savremenim trenutkom, moguænostima i olakšanjima koje on nosi. Šta je bilo presudno da se okreneš kompjuterskom (elektronskom) noiseu i industrialu?
Pa jedna od vaznih stvari je bila spoznaja koliko se toga korisnog moze uraditi uz pomoc kompjutera. Ustvari, apetit sam vec imao. Furao sam elektroniku i prije. Dosta sam se zapalio za rad na kompjuteru u drustvu mog prijatelja Ivana Peterlea iz Kopra. I prije toga, jos u Pragu, sam se bavio mislju da si kupim kompjuter na kojem bih snimao. Ipak, tek uz ovog Slovenca sam skuzio prave mogucnosti te tehnologije. A toga opet ne bi bilo da nije bilo Marka Brecelja koji me je u par navrata na po par mjeseci pozivao kod njih u Koper. Tamo sam prvi put koristio komp. za snimanje. I svidjelo mi se.
Zatim je dosao Mujke i iznio mi svoj plan o kupovini dovoljno dobre masine na kojoj sam kasnije uradio VRIL i jos kojesta. To je bio prijelomni trenutak.
Snimanje na kompjuteru ima i svoje mane, ali se to nekako da savladati.
6. U Sarajevu te se ne može vidjeti kao konzumenta javnog života. Zašto? I sa tim u vezi, kakav je danas tvoj style of life?
Pa sad... to je delikatno pitanje. Ja sam ti onako poprilicno sminker. Mozda zvuci paradoksalno, ali je tako. Volim i drustveni zivot, no nisam OFUCANA FACA. Nije me lahko vidjeti cesto vani. Furam se na "elitna" mjesta, sta god to znacilo. I na "elitno" drustvo. U Sarajevu i nema bas nekih elitnih mijesta. U Pragu ih je bilo.
Ipak, imam uzak krug ljudi koji mi znace i povremeno se s njima "otisnem".
Ako pak ne to, onda skroz suprotno. Ponekad izadjem u neke "rocky-barove" u kojima se osjecam opusteno, slobodno. Bez osjecaja da sam po bilo cemu drugaciji. I za tu varijantu imam nekoliko prijatelja (nisu muzicari) sa kojim se rado sastajem i cumuram. No, ni to uopce nije cesto.
Kulturni sadrzaji u gradu su NULA BODOVA i ne privlace. Vecina onog sto se nudi je ispod onog sto je mom duhu potrebno, tako da sam tu zakinut. Sarajevo je grad za penzionere i penzionerski nacin zivota. Protiv toga se ne moze nista, pa je najbolje da tako i zivim. Povuceno i podalje od javnosti. Ostajem "nedodirljiv". To nadoknadim nastupima u drugim gradovima. Zivi nastupi su dozivljaj. To vam digne adrenalin, ali tako da poslije duze vrijeme niste u stanju uzivati u drugim, polovicnim manifestacijama. A i ne nudi se nista vrijedno paznje. Ne nudi se nista sto bi se dalo svrstati u neki moj svijet.
Imam nekoliko dragih osoba i uzivam s njima biti. Definitivno nisam autist. U drustvu sam pricljiv i veseo. To mi ide pravo. Posebice kad sam inspiriran.
Nisam ja neki ufurani "guru". Dobro kontam stvari i odnosim se prema svijetu posteno koliko mogu. Ali u obicnom zivotu sam ovako vise "zenskar" i "urbani stakor". To me je u dobroj mjeri odvlacilo od rada na muzici. Moglo je te muzike biti i puno vise, a time i vise rezultata, ali sta ces...
7. Oslanjajuæi se na staru tezu: da Bošnjaci imaju dvije duše, zapadnu i istoènu. U jednom intervju, nakon objavljivanja albuma Gentle Art Of Firing, izjavio si da buduænost Bosne leži u islamskoj duši i germanskoj kièmi. Jesi li možda promijenio mišljenje?
Heh, to bi bilo super kad bi bilo izvedivo. Samo sto se i ovo islamsko i ovo germansko drugacije shvaca od onog kako sam ja mislio. Tesko je to sve objasniti u intervjuima. Zato bas i ne volim svoje intervjue. Nikad nema dovoljno prostora da se stvari objasne do kraja. A nema nista gore od krivo shvacenih ili interpretiranih izjava.
Ne mogu reci da sam promijenio misljenje, ali nista od toga. Ovo "islamsko" je sada strasno "in". Mnogi se pravo furaju na to. I nekako se stvara sve veci antagonizam. Kad sam davao tu izjavu druge su politicke okolnosti bile. Bio je jos uvijek rat. Sada su u pitanju razne politicke igre i ja ne bih zelio biti pijun u tome. Ne bih zelio ni da nasi ljudi budu taoci "velike igre" koja se igra preko nasih ledja. U ime vjere. Ali bolje da na ovom mjestu zacepim gubicu. Dosta sam rekao.
Imao sam prije iluzije da se nesto moze promijeniti, da se na nesto moze eventualno malo utjecati pa sam ponekad davao pretenciozne ili provokativne izjave, ali vec duze vrijeme mi je jasno da od toga nema nista. Nista se ne mijenja na bolje. Stvari se mogu shvatiti i ovako i onako, a to mi se bas ne svidja. Ipak, ne sikiram se puno. Cim pristanem dati intervju, racunam da to podrazumijeva i stanoviti rizik da cu biti krivo shvacen. Ali sta je tu je. Intervjui su tu da se baci malo prasine ljudima u oci. Ili da ih se malo zabavi. Nema u tome nikakve specijalne pameti. (doduse, ovaj intervju za CARPE DIEM je ispao iznenadjujuce dobro i ljudima se zaista svidio).
Postoji li naèin da se izaðe iz ove konfuzije u kojoj smo danas?
Bolje ce biti da na ovo pitanje niti ne odgovorim. Ako izlaz i postoji, trebat ce guta vremena da se izlaz i nadje. A kakve fajde od toga za nas? Za nase generacije? Sto se mene tice komotno smo mogli biti na "zelenoj grani" jos prije 30 godina. Ili i prije. Ja sam jos davno bio spreman za EU, he he he.
A i za susret sa izvanzemaljcima, ha ha.
Ma neka se svi je..
Koliko ona utièe na tebe lièno i da li sputava bend u izvedbi nekih ideja?
Pa bogami na mene to utjece jako negativno. Naravno da to sve sto se desava sputava band.
Visa kulturna i ekonomska razina znaci da je i odskocna daska visa. Onda su i uzleti i dometi visi.
Dzabe ti je da si OBER-GENIJE ako zivis u primitivnoj sredini. Slabo ces sta uraditi.
8. Prema tvom mišljenju, koje su to (društvene) bolesti današnjeg Sarajeva (ljudi u njemu)?
Ah, to je zeznuta tema.
Neke negativne osobine ljudi u Sarajevu I Bosni opcenito u najkracem su:
Sitnodusje
Pritupastost
Odsustvo osjecaja za eksperiment
Odsustvo osjecaja za sirinu
Nedostatak finih manira
Podanicki mentalitet
Inferiornost, skucenost
Grubost i sirovost
Super-ego-trip
Osjecaj velicine bez ikakvog osnova (prenapuhanost)
Siromastvo
Izuzeci naravno postoje. Neki moji prijatelji su izuzeci, npr.
Ima li bar malo “ zdravog duha”? Ima li izgleda da se u nekoj buduænosti stvori neki alternativni duh grada?
Hej, vidi ovo... Kako mozemo pricati o stvaranju nekog zdravog duha, neceg "alternativnog" u smislu kako se taj termin shvacao u, recimo, osamdesetim godinama kad su cinjenice tako neumoljivo jasne.
Nije, ba, vise bitno sta fura SCH ili neki drugi tzv. alter-umjetnici. Problem je u tome sto je danas kod nas alternativno postalo sve ono sto je drugdje NORMALNO. Ono sto mozemo nazvati NORMALNIM ZIVOTOM. Hej, ono sto se u drugim zemljama shvaca kao nesto prirodno i sasvim primjereno covjeku 21. stoljeca, kod nas je to u alternativi. A da bi ljudi bolje shvatili o cemu pricam, reci cu da u svijetu muzike, dakle u svijetu sveukupne ljudske intervencije u oblasti sklapanja tonova i sumova bilo koje vrste, alternativa zauzima mozda 0,01%. Ako i toliko. E u toj nekoj mjeri mi imamo onog NORMALNOG kod nas. I to je naprosto zanemariv procent, zar ne?
Nismo uopce u poziciji da govorimo o NADGRADNJI u umjetnickom ili znanstvenom smislu. To je samo misaona imenica.
A "alternativa" i nije dobar termin. Samo ne znam koji bi drugi termin upotrijebio, a da se dovoljno razumijemo. Ma svejedno.
9. Kakve su moguænosti za stvaranje kvalitetne muzike u SA i BiH? Ima li ljudi, koji bi mogli nešto uraditi i imali prostora za njih?
Eh, kvalitetnu muziku covjek moze raditi, da tako kazem, i u koncentracionom logoru, ako za to ima muda. Ako ima imalo ljudskog ponosa i hrabrosti. (ne mora to biti muzika. ima i drugih vaznih stvari).
Hocu reci, nije losa ekonomska situacija nesto presudno za razvoj umjetnosti. SCH je dobar primjer. Od samog pocetka rada sa SCH, jos od ranih osamdesetih, ekonomski uvjeti su bili katastrofa. Stalno neka jebada. Te nema ovog, te nema onog... Kokuzluk i eto ti. I bivalo je sve gore i gore. Ali smo ipak radili. Nismo imali nikakvu drugu satisfakciju osim umjetnicke ufuranosti. Za ovako sto morate imati nesto fanatizma i jaku potrebu da se duhovno sve vise i vise izgradjujete. I tako sve dok zivite. Jedino to vam moze dati dostojanstvo i moguci prosperitet. Bez toga ste samo sjena. Hrpa dildoa u pokretu. Dehumanizirana covjekolika kreatura.
Znas kako se kaze: PAMETNOM COVJEKU I KOMARAC JE MUZIKA.
Mene ustvari muci i ujedno plasi nesto drugo. A to je spoznaja da je ekonomski faktor mozda samo povrsina stvari. Ono sto je puno teze je slutnja koja me vodi daleko u sferu iracionalnog. Nekako mi se sve vise cini da je kod nasih ljudi u pitanju nesto skroz dublje. Da je to sama KARMA. Da oni ustvari nisu niti sposobni dati vise od sebe ili promijeniti sebe i svoje stanje. Da su grubo ograniceni. I to svojom krivicom, naravno. A ako bi bilo tako, onda ti je lahko izvesti zakljucak i odgovor na tvoje gornje pitanje.
Ne znam. Volio bih da se varam.
10. Koju muziku slušaš privatno?
Slusam dvije vrste: "teretnu" i "plesnu". Teretna za spoznaju, a plesna za tancovanje.
Muzika treba biti "sredstvo" spoznaje, a ne puka zabava. Na zalost svedena je na zabavu i ljudi je tako dozivljavaju. To siromasi duh.
Volim Bachovo "DIE KUNST DER FUGE". To je, jaranice, cista matematika. U to uplovis i vec si obisao Mlijecni put. Ne treba ti ni raketa ni nikoji vrag. To je Bachovo zadnje, nedovrseno djelo. Ma cista apstrakcija. Umro je, a da to nije dovrsio. Ima vise varijanti izvedbe ovog djela, ali ja preferiram ovu koju izvodi stutgarski komorni orkestar. U oblasti klasicne muzike to je zaista nesto. Ostali su pet kopalja iza. Gola komercijala spram toga, huh.
11. Kada možemo oèekivati sljedeæi album SCH-a i imaš li veæ sada ideju kako æe on idejno i izvedbeno izgledati?
Joooj, ne znam. Nekako sam se malo razlijenio. Ova prethodna godina mi je bila puna "dozivljaja". Nisam se bas mogao dovoljno usredotociti na rad. Ali nesto se ipak uradilo.
Nemam jos jasnu viziju kako bi taj novi album mogao izgledati, ali imam namjeru izdati album. Usao sam u neki mirnije period, a to znaci da cu vise raditi.
12. Koji su tvoji trenutni izazovi, poslovno i privatno?
Ono sto predstoji su nastupi u Zagrebu i Ljubljani 5. i 6. februara. To me onako dosta raduje.
Malo nasih miseva, bez obzira na njihovu popularnost ovdje, imaju priliku tamo svirati. Niko ih nece. Mene raduje da je SCH jos uvijek dobrodosao tamo. I to nakon svih tih godina pauziranja.
Inace, u poslovnom smislu izazov mi je da smanjim zemaljsku kuglu na velicinu klikera.
U privatnom zivotu sam upravo savladao neke izazove sto je razultiralo osjecanjem velike srece i zadovoljstva. Bilo je nesto burnih dogadjaja, nesto "vatre". Ali, MEIN GOTT, isplatilo se.
13. Kako provodiš slobodno vrijeme koje imaš?
U slobodno vrijeme vozim biciklo. To me opusta. BICIKL JE ZAKON.
Haj dosta je...
Subscribe to:
Posts (Atom)